Kali Juga : priče za malu djecu | Boris Gregorić

HOROSKOP

 

za Arundhuti

 

Bilo je to dosta davno, prije multikulturalnog uništavanja Londona i zapadne Europe uopće… Mauro je bio veksikolog i ondje se našao na konferenciji o zastavama jugoistočne Europe. Grad je, kao uvijek, bio hladan, tmuran i vlažan. Jedne večeri, ni sam nije znao zašto, šetajući se Sohom, uđe u salon proročice i hiromantkinje, izvjesne Madame Riddi. Inače, ni hiromantija ni astrologija nisu ga nikada pretjerano zanimale. Pope se zagušljivim uskim stepeništem i nađe se u mračnoj prostoriji, gdje se iza šarenog đerdana nalazio okrugao stol, a za njim krupna, tamnoputa žena. Bila je to, izvjesno, Madame Riddi, iz Nideliija, rođena u znaku Lava: “Uđite, uđite… Odakle ste?”

Brzo su prešli na stvar. Bilo je skupo, preskupo, ali Mauro je bio veksikolog s dobrim prihodima. Kao pravi profi Madame odmah izvadi špil Thoth tarota, poznati deck Aleistera Crowleya (s ilustracijama lady Friede Harris), i počne ih slagati u obliku keltskog križa (pomalo neortodoksno za prvo čitanje, ali gospodinu je očigledno bilo svejedno…). Iznad glave indijske proročice sporo se okretao stakleni globus. Mauro se prisjetio diskoklubova svoje mladosti u Kubelki. Madame Riddi imala je monoton, uspavljujući glas, s jakim naglaskom, tako da pola stvari nije uspio razumjeti: “Prekretnica u vašem životu… Arkane XIV i II…”

Mauro je bio praktičan čovjek koji nije polagao previše vjere u galaktički mambo-džambo. Tražio je dokaze i konkretnu evidenciju. Zašto je onda ušao, pitat ćete se? Iz dosade. “Trice i kučine”, mislio je veksikolog rođen devetoga ožujka – baš kao Jurij Gagarin, prvi kozmički letač…, ali kakve Gagarin ima veze s Petrićem, veksikologom države Papagonije?

Nikakve. On nije bio u rodu ni s Michelangelom, koji je pod papinskom protekcijom ozvjezdao svodove Sikstine, stvarajući ponovo svijet. Mauro je bio čovjek suh i racionalan, nikakav razularen umjetnik. Ni kozmoplovac! Ipak, u društvu kozmokrata Gagarina, vladara šahovnice Fischera i slikara koji je ozvjezdao Sikstinsku kapelu on traži svoje dokaze, tako se čudi njegov prijatelj, glumac Matulenko, rođen istoga dana kad i autor Zaručnika Alessandro Manzoni – ali ne 7. ožujka 1785. u Milanu, već 1962. u Zabergu!

“E, dragi moj Matulenko”, savjetovao je Petrić prijatelja glumca, “ja sam čovjek znanosti, dokaza, aksioma, ne vjerujem u nebuloze, somnambulizme, alkemije, kozmopeje, mistike, barokne razbarušenosti… ne uzdam se pretjerano u horoskop.”

U gatalačkom studiju Madame Riddi pola sata prošlo je začas. Razroki perzijski mačak Marlowe lijeno je zijevao na desnom ramenu svoje gazdarice. Neprimjetno je dao znak Madame, koja je s tarota prešla na horoskop:

“Hm”, reče Madame Riddi, “lunarni utjecaj kod vas je izrazito prisutan. Strijelac je vedar, nestalan vjetropir koji pretjeruje u svojoj slijepoj vjeri u sretnu zvijezdu pod kojom je rođen. Riba pripada srednjem vijeku, dok Strijelac pripada svakom i nijednom dobu. Nosite sa sobom biljeg starih bogova, je l’ tako?”

Petrić zinu u čudu, a Madame nastavlja svoju interpretaciju:

“Zanimljivo”, reče ona šireći prevelike crne oči, “kao po pravilu najviše ste se zaljubljivali u Vage, najvjerniji drugovi bili su vam tvrdoglavi Jarci. Bezbrižni ste u društvu Blizanaca, ali ne volite pretjerano Ovnove zbog njihove brutalnosti i agresivnosti. Idealan partner vam je Vodenjak… jer njih kao takve uopće ne čude neka vaša kontroverzna gledišta.” (Petrić je, među ostalim, na konferenciji iznio smjelu tezu kako je zastava Republike Kupus plagijat zastave srednjovjekovne Papagonije!)

Monoton glas Madame Riddi sasvim shrva pospanoga Petrića. Usnu kao beba… Bilo je ljeto i on se našao kod svojeg djeda Eduarda, na selu. Zujale su pčele i muhe, nebom se kotrljahu baršunasti oblaci, lagano se rasplinjujući, mijenjajući oblike, putujući sve više i više, u svijet bajke, Lajke, Gagarina… Na drugoj strani neba, gdje je vladala drugačija logika stvari, spazi šutljiva gorostasa koji neumorno ucrtava svoje žuto-bijele blistave zvijezde na nebeski svod velikim, vlažnim kistom:

Michelangelo, pomisli Petrić i probudi se. Madame Riddi više nije bilo, a on se nekim čudom ponovo našao u sobi svojega hotela, u blizini parka Hyde.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.