Kali Juga : priče za malu djecu | Boris Gregorić

INTERVJU S KAPETANOM NEMOM

 

Jučer je to bila Argentina, a sutra možda već i Valencia. Kako i gdje naći kakvu posljednju Thule? Možda jedino u nekoj još neistraženoj oceanskoj dubini? Danas kad prirodu razaramo suicidalnim tempom koji je nemoguće zaustaviti. Ukleti svojom tehnoopsesijom i idejom lažnog progresa. Suicidalni, arogantni i drski anglofoni dekadenti koji su ukrali mogućnost boljitka delfinima, kitovima i ostalim razvijenijim vrstama… Naravno, i tigrovima, nadasve tigrovima. Čak su, potvrđuju neke studije, svinje potencijalno inteligentnije od ljudi. A dnevno nestanu tisuće vrsta.

Planet stvoren za parazite? Na kraju se paraziti međusobno moraju proždrijeti. A prije toga ljepota, posebnost jedinstvenih životinja i biljaka. Opstaju najgore vrste, kao štakori, vrane, golubovi, zebraste školjke, domesticirani psi, bankari i političari, naravno. Neuroza i panika postale su endemske, a svakoga jutra stvarnost se doima sve gorom. Kako ćemo opstati? Uočavamo sve više meteoropata, meteoroloških manijaka. Ljudi preosjetljivih, razorenih nerava. Trebamo li sisati hašiš da bismo prespavali tamnu noć duše? Jer sve je više atmosferskih ekstrema – vjetrova, oluja, zapare, ekstremnih zima i vrućina… Sve više ludila. Jedan još mnogo gori cunami dolazi… Možda je već danas moguć samo život na dnu mora! U batiskafima koji mogu izdržati i najjaču radijaciju.

“Kapetan Nemo?”

“Da, ja sam. S kim imam čast?”

“Boris Gregorič. Molim vas, poštovani, zanima me mutacija koja bi omogućila povratak u more…”

“Čujte, isti problem i ovdje dolje. Postaje sve gore i gore… Ribarice, američke ratne podmornice, sonari, radari, ronioci na dah… Sve je to počelo davno s onim prokletim Cousteauom! Popularizatori su najgori! Zašto popularizirati stvari? Gdje nema ljudi, tu postoje mogućnosti… Ali, što vas privlači oceanskim dubinama?”

“Maštam o delfinima, kitovima… Volio bih da me proguta kakav Moby Dick, sve samo ne ovaj globalni staklenik, ova feudalna tlaka demokracije…”

“Čime se bavite?”

“Pisanjem i prevođenjem.”

“Šteta, da ste barem pomorac. Baš mi, recimo, treba jedan dobar navigator… No kao pisac možete se samo grohotom nasmijati paklu apsurdne prenapučenosti planeta!”

“Halo, ha-lo, kapetane Nemo!” (Krrrkdkkr—-… kida se veza s Nautilusom.) “Da, evo nas nekoliko koji se još borimo za opstanak, da vam se pridružimo ondje, na dnu oceana, na deset… dvadeset tisuća milja pod morem…”

“Samo do-đite! Moja pod-mornica bit će vaša po-podmo…” Krkk-kro… glu… glu… glu… glu…

“Kapetane Nemo! Ode!!!”

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.