Kali Juga : priče za malu djecu | Boris Gregorić

PRVI TANGO U SRIJEMU

 

Bilo je dugo toplo ljeto i našli su se u kinu pod otvorenim nebom. Slavica, Radomir i dječak od dvanaest godina koji je u Srijemu bio na praznicima. Čitav svijet usplahirio se zbog filma Posljednji tango u Parizu. Muškarci zbog magije Marije Schneider, a žene zbog tragične ljubavne priče. Feliks je međutim bio mali, spavalo mu se od samog početka filma, koji poče kasno – u deset navečer… Klonuo je i zaspao u krilu crnooke Slavice. Utonuo je u lagan, dječji san, kadli:

“Hej, spavalice mala, budi se! Gotovo, idemo kući. Zar si već zaspao?”

“Sanjao sam plesačicu u cirkusu.”

Prije nekoliko dana bili su i u cirkusu.

“Da, i onda?”

“Kao pala je, slomila vrat. Izgubila je ravnotežu, a nije bio zaštitne mreže…”

“Strašno, prestrašno…”

Slavica i njezin muž, nogometaš i trener Radomir, pričali su o filmu. Čovjek je izgledao kao Accatone iz Pasolinijeva filma. Igrao je desnog braniča u nižerazrednom nogometnom klubu Slavenu. Vozio je bijelog fiću, kao i mnogi drugi. Slavica je bila elegantna, vitka, imala je nešto otmjeno u sebi. Kroj njezine crvene ljetne haljine savršeno je uljepšao noć u ravnici. “Slavica”, pomisli dječak bez riječi, “kakva Maria Schneider! Kakva plesačica na trapezu cirkusa Moire Orfei…”

Juri tovariš fićo pustim noćnim ulicama ravničarskoga grada.

Stigoše do ulice Mohačke, a kapija zaključana. Nalaze ključ skriven iznad dovratka. Lajalo je pseto u dvorištu, narušivši dubok, panonski mir ispod lune žute poput limuna. U avliji treperi jedno slabo svijetlo iznad ulaza u kuhinju. Da ne probude staru gazdaricu, tiho pipaju u mraku, oko unutrašnjih zidova, izvan dometa svjetiljke – penjući se podignutim betonskim stepeništem koje je lančano povezivalo kuću od glavnog ulaza sve dolje do voćnjaka koji se nalazio s druge strane… U mraku se bijeli ožbukani zid – a luna sja kao svjetiljka napravljena od švicarskog sira.

Odmah kraj ulaznih vrata dvije spavaonice visokih stropova; potom još nekoliko soba uz stepenište, onda kuhinja, podrumi, smočnice, alatnica; iza plota poljski zahod, drvene barake, lijehe s povrćem, malo dalje hrpa stajskog gnoja te voćnjak koji se pružio sve do jarka i ograde, koja ga je razdvajala od igrališta lokalne osnovne škole.

“Tiše, Šnajderice!” šali se čovjek uštinuvši svoju ženu za obraz. Dječak osjeti ljubomoru. Našli su se u pomalo sablasnoj sobi punoj teškog namještaja. Moglo se osjetiti da se u njoj dugo živjelo i umiralo. Navodno se tu, prije rata, objesio neki starac, podstanar.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.