Kali Juga : priče za malu djecu | Boris Gregorić

SKAKAČI U NOĆI

 

Bili su u baru, a gdje drugdje, ponovo njih šest, sedam ili osam. Padala je kiša i bilo je već kasno, prošlo je deset navečer. Bar je bio krcat, zadimljen do zla boga, ali ipak je bilo ugodno. Možda zbog velikog zelenog abažura ispod kojeg su igrači biljara natjeravali svoje šarene loptice.

Pili su, kao i svi ostali, pivo, koje nije bilo nešto posebno, ali ni njihov svijet nije baš bio najbolji od svih mogućih svjetova. Jedna divna, divlja djevojka plesala je zavodnički tango, dovodeći do ludila i žene i muškarce. U njoj je bujao neki instinkt dalekih, zaboravljenih, germanskih predaka koji su plesali oko vatre plašeći se demona noći. Bila je to Freja, boginja ljubavi, mladosti i plodnosti. Boginja ugušena u zlom dobu u kojem su se svi skupa našli, protiv svoje volje, njih šestero ili sedmero, možda osmero, ovdje u ovom osamljenom baru na kraju svijeta.

Padala je kiša, a Freja je plesala sama sa sobom. No delirij njezine radosti, njezin orgazam ljubavi nije mogao dugo potrajati. Upališe se svjetla, onako okrutno i glupo! Svijet je bio jedno grubo, pomalo besmisleno mjesto. Bilo je vrijeme za fajront, kraj jedne noći u kojoj je zaplesala Freja. Mnogi su već bili skočili kroz prozore usamljenoga bara. Odjednom je bar bio viši od najviših nebodera svijeta. A na početku izgledao je tako slatko, maleno – jedna obična kutija u obliku kamp-prikolice sa šankom i stolom za biljar. Neki su skakali bez ičega, čak i bez gaća, hrabro i ludo. Drugi su se snebivali, petljajući sa zamršenim mehanizmom svojih padobrana. Treći su mislili da skaču u bazen i zato su se skinuli u donje rublje – neki su se sasvim obnažili, a drugi su skakali u gaćama i potkošuljama; djevojke u brasijerima ili bez njih… Ispod njih ostajali su neki nepojamno duboki prostori o kojima nije bilo pouzdanih izvještaja ni svjedoka. Bilo je bezbroj spekulacija, nagađanja, ideja, ali nitko nije zapravo ništa znao o prostoru koji se otvorio ispod njihovih nogu: barem na početku, pričalo se, prostor je bio uzak i crn, nalik na tunel, a potom? Što je bilo potom? Kamo su išli, gdje su i kako nestajali toliki skakači? I nitko se još nije vratio!

Nitko nije znao reći što je vidio na drugoj strani. Nije bilo svjedoka. A Freja je odlučila skočiti među posljednjima, s kišobranom u ruci, sada već pogrbljena starica od osamdeset i nešto godina!

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.