Kali Juga : priče za malu djecu | Boris Gregorić

ŠUMSKA SRNA

 

Ona pomalo izgleda kao glumica Lange. Posebice te širom otvorene oči, začuđene, pomalo kao u šumske srne. Zato je on nekad u šali zove Bambi, Jer u njoj ima gracilne ljupkosti i uplašenosti srne.

“Pušila sam i ja”, kaže mu Bambi jednog jutra, “a onda prestala nakon prvog tečaja joge. Jednostavno to više nije bilo to.”

Sinoć su bili u kinu. Često su išli u kino. Grad je bio mali, ljeti ništa na kinorasporedu, ali sinoć je igrao dobar film. Poštar uvijek zvoni dvaput, s Jackom i Jessicom. I onom scenom!

“Vidiš”, rekao joj je Josip, “to ti ja govorim sve ovo vrijeme.”

“Bože”, pomisli Bambi, “sad će moj Josip na mene navaliti dok budem mijesila tijesto na stolu…”

No jutros nije bilo nikakvog tijesta na stolu. Ona ljeti nije htjela kuhati. Jeli su stoga kifle i jogurt. Popodne će pogledati japanski film. Ciklus Kurosawinih filmova na drugom programu. “Više mi se dopadaju njegovi nesamurajski filmovi”, reče Josip paleći još jednu cigaretu. Učinilo mu se da čuje kako u čaši za jogurt, na kuhinjskom prozoru, ni iz čega niče ne jedan Nietzsche, nego jedna osamljena vlat žita. “Pop”, kao da je htjela reći ta osamljena vlat, sazrevši u jednom trenu, kao djeca kad sazriju spolno, preko noći, naglo. Uskrs je odavno prošao, a Bambi je, tko zna zašto, imala nekoliko zrna žita u plastičnim čašama za jogurt. Poneko je zrno proklijalo, većina je uginula, baš kao i ljudska plemena: neka opstaju, druga izumiru, treća traju.

“Jesi li čula?”

“Što?”

“Učinilo mi se da mogu čuti kako niče jedna vlat uskrsnog žita!”

“Gluposti. Previše pušiš.”

“Možda, ali ne pušim travu…”

“Ponavljam, previše pušiš.”

Podne je, oni sjede na balkonu i promatraju važna zbivanja na parkiralištu ispred zgrade. Iz smjera rijeke-močvare stiže malo svježine, napokon, nakon teške omame i vlage. “Ovdje je uvijek ugodnije negoli u gradu”, pomisli Josip. Na livadi neka su djeca pokušavala zapaliti staru automobilsku gumu. Bambi je stajala ispred njega, okrenuta leđima. Lagana ljetna haljina poigravala je na njezinom gipkom, senzualnom tijelu. Uhvatio ju je straga, za koljena, i nježno obgrlio oko bokova. Počeo je, kroz finu tkaninu, grickati i ljubiti njezinu meku, toplu kožu. Odnekud se na radiju začula vrlo stara, melodična pjesma A Horse With No Name. Konj bez imena, pomisli on, i to bi za večeras bilo sve.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.