Kali Juga : priče za malu djecu | Boris Gregorić

SUZE SINA RAZMETNOGA

 

“I pisati, pisati čvorom jedne stare smrče…”, pomisli razbarušeno čim se probudio, našavši se u krevetu jednog nepoznatog grada. “Pišem, dakle lutam”, pomisli razvijajući temu. Možda “Suze sina razmetnoga”, što mu se učini prikladnim za ovu priču koja tek treba nastati. Naslov, možda najneobičniji u cijeloj ovoj zbirci beskonačnih eseja, nastavlja misliti pretenciozno, koja vrluda ispred svoga vremena, nastavlja misliti sasma megalomanski. Uto u sobu proviri sunce i malo-pomalo osvaja kvadraturu sobe. On se osjeti kao grof Drakula, okrene se na drugu stranu i pokuša još malo smišljati stvari…

“Pisati”, nastavljaju misli same od sebe, “prestati pisati, pa opet pisati, u naletima uragana, godinama, kroz arkane tajnih otkrivenja! Kroz epohe!” Osjeti kako se oko njega brišu, kao pod tipkom delete, velike i male proze, agregacije talenata i epigona podjednako, skupine realista, grupe i podgrupe apsurdista, metafikcionalista, lijevih, desnih i centralnih, epskih i lirskih, oko jastuka tako nestaju pod nevidljivom rukom velika i mala ostvarenja malih i velikih literatura!

On je razarač, nadahnuta ruka koju mrzi maestro Salieri, on je taj čija kuća raste kao od šale, brže od tijesta, jer slova se slažu u riječi, riječi u rečenice, ove u misli, misli u odlomke, u stranice knjiga, a knjige idu na police sve dok ne otežavaju police knjižnice, sve dok ne popucaju zidovi, dok konačne granice svega ne progutaju njegove vrele jutarnje fikcije, a onda – dirmi, mi amor, te quiero!

A onda – polomiti čaše! A onda – krenuti na krilima od sna od Norveške i Danske, oko arktičkog kruga prema Grenlandu, brzo, spješno kroz zaleđeni pakao Kanade i Sjeverne Amerike, prema Aljaski, prema nepoznatom Sibiru, dolje do Mongolije, do Indije i Perzije, južno do Madagaskara, a potom brodom za Sao Paolo, Montevideo, preko Anda i Kordiljera, u Čile, pa potom brodom koji jezdi brže od svjetlosti do Novog Zelanda, do Australije, pa natrag na obale voljenog Mediterana… I konačno, na kraju astralnoga leta planetom, dolutati kući i ondje kleknuti, ondje poljubiti grudu svoje domovine, zaplakan gorkim, gorkim suzama, baš kao i svaki Sin Razmetni.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.