Kali Juga : priče za malu djecu | Boris Gregorić

TERMONUKLEARNI DOGAĐAJ

 

Sukobi oblaka na plaveži nebeskoj. Neki se samo ljuljaju, a drugi dotiču krila zrakoplova koji ostavlja kratak bijeli trag kao pjenu vječnosti. Jedan crni i zelenkasto-sivi dimnjak, obavijen mahovinom vremena, tragovima milenijskih kiša i čađe. Sjene ptica u letu. Šušketanje lišća u kasnom popodnevu. Veliki oblak sada se već rascvao i raspao u azuru, a onaj koji je dodirnuo krila zrakoplova postao je nosorog! Kako se stvari brzo mijenjaju u ovom našem svijetu privida. Dolje, u barama, među žabama, sve je obrnuto – slova neonskih reklama čitaju se obrnuto, na primjer AFGA i avilP. Sve je nestalno, nemirno, nikad predvidljivo, pa evo, i nosorog se već raspao u meduzu – dok je u drvenoj škatulji na stolu došlo do komešanja među Faber & Castell olovkama!

Na prozoru je načas, na putu za Veneciju, zapadnije, zastao jedan mali vrabac: “Kuku!” reče njegovo brzo oko, oslobođeno straha, i zatim odleprša u ono prozračno nebo ljeta.

Gore, na balkonima, vidi se poneka žena kako vješa rublje. Negdje zvoni telefon. Drugdje se bučno toči voda u kupaonici; struže četka, zveče tanjuri i pribor za jelo, život je takav: jedna obična nirvana.

Negdje, dalje netko svira glasovir. Na vrhu nebodera, čini se, sjedi Lao Tse i ravnodušno broji oblake. Čarape i gaće suše se na vjetru. Nošeni toplim strujama sumraka, iz zgrada izlaze umirovljenici i kreću u šetnju – neki idu prema perivoju preko puta velike i bučne ulice. Drugi sjede na klupama gledajući zalazak sunca, gdje se upravo u tom času počela kolebati jedna neshvatljivo moćna, termonuklearna eksplozija.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.