Kali Juga : priče za malu djecu | Boris Gregorić

TONTO I FABIANA

 

Ponovo su se našli u prerijskome baru, kao i svakog četvrtka, držeći se k’o pijani šanka dok se čitav svijet okretao naglavce! Nakon dvije godine kako nikoga nije počastio pićem, ni on ni njegova nevjesta Livia, Venecijanac Tonto Bozzini odluči se na taj smioni korak iz nepoznatih pobuda i konačno se otisnu u smjeru šanka, gdje je potrošio tih sudbonosnih deset dolara za bokal tamnoga.

Na povratku za stol ili dva Tonta dočeka aplauz! Kao i svakog tjedna tu su se našli na okupu prijatelji Tonta i Zagrepčanke Ane. Ana, Suzana, Nina, Tomislav, Guarionex, Tintin, Victor Lupo, Martin Goransson, Kevinho iz Mrzle Vode, Wisconsin, Doris Lessing iz Hamburga, Leo Hoffman iz Zavoda za geomorfologiju, Vanja, astronom Georg, Marija from Montenegro, Alessandro iz mjestašca Cavallina kraj Leccea, misteriozni manipulator Gavronsky i matica ovog prerijskog pčelinjaka, Brazilka Fabijana… Naravno, bilo je tu i domorodaca Jenkija, ali na njih nitko nije previše obraćao pažnju. Nebo je, na prijelazu u rano jutro, postajalo indigo, modro, modro, ali nikad više toliko crno. Zvijezde nad prerijom tako su lijepe, vazda žute i bijele. Na jednoj od tih zvijezda, negdje daleko iza trostruke zvijezde Alpha Centauri, svjetlucala su zavodljiva slova jedne davne melodije, pjesme, riječi koja je svemu vraćala smisao: ljubav.

Tonto Bozzini nije bio običan škrtac. Svašta je on naučio i znao. Ne može svatko biti Venecijanac! Zato se usredotočio na Brazilku, koja je sjedila iskosa, sučelice, okružena svojim brazilskim prijateljima. Htio je biti sam, u Fabijaninu naručju. Htio je divlje s njom zaplesati, a potom se pohrvati na stolu za biljar, ispod zelenog abažura…

Vani će, ne treba sumnjati, početi duge monsunske kiše, padat će bez prestanka, kao da oplakuju smrt šuma i prašuma, posebice majke Amazone. Bit će to duge, radioaktivne padaline, a netko će proglasiti opsadno stanje jer će jednoga jutra Nueva York i Washington nestati pod planinama užarena, jarko crvena pepela. Radijacija se rasu po čitavom ledenom kontinentu, jedino u njihovu baru, u ovoj mirnoj ulici na kraju svijeta, nije bilo panike ni straha. Čuvala ih je Fabijana, a Fabijanu jedan veliki škrtac iz Venecije.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.