Kali Juga : priče za malu djecu | Boris Gregorić

ZEN-NOGOMET

 

Svake subote ujutro u gradskom Parku okupi se njih desetak-petnaestak i igraju prilično lijep nogomet. Trče, trude se, izgaraju kao da je sam kraj svijeta, ako već ne prvenstvo u kojem se zrcali opsesivno ludilo matičnog im planeta. U napadu najopasniji je svakako ludi Horowitz. Trči kao opsjednut, bori se kao lav, nosi sve pred sobom, zabija golove kao da se nagutao amfetamina, što nije bilo nemoguće s obzirom na to da je kao liječnik imao pristup većini stimulansa, ili se barem tako šuškalo u krugu njegovih subotnjih takmaca.

Luka je primijetio da nešto ne štima s Horowitzom kad mu je ovaj jedne subote, bez nekog naročitog povoda, gotovo zdrobio koljeno u jednom brutalnom, posve nepotrebnom startu. Luki je trebalo nekoliko tjedana da se oporavi i vrati na travnjak koji je toliko volio. Srećom, ozljeda nije bila fatalna, ali ipak je odlučio da će se ubuduće držati podalje od Horowitza i njegovih startova. Ubrzo se stvar ponovila, ali na račun nove žrtve. Horowitz se, u maniri mastodonta, zabio u rebro dobroćudnom Norvežaninu Olafu Gustafsonu. No povijest nas uči da će se za svaki takav zločin naći poneka uspješna protutenkovska granata palestinskog pokreta otpora! Tako se i dogodilo, naime već sljedeće subote pred žustrim se liječnikom, baš kad se kao furija htio zabiti u samo središte protivničke obrane, poput zida stvorio novi obrambeni igrač, inače nekadašnji libero teheranskog FC Pas!

Ka-bim! Čim se sudario s Ahurom, kako se zvao iranski igrač, Horowitz se pretvorio u ognjenu kuglu, a potom, u roku deset sekundi – u prah i pepeo! Puf, samo tako, puf! Igrači su udivljeno, kao da uživo prate neki triler ili SF-film, promatrali to neprirodno zbivanje. Bilo je, naravno, i skeptika, koji su kasnije tvrdili kako se ništa od svega toga nije dogodilo, nego da se nakon sraza s Ahurom Horowitz s njim porječkao, da je gotovo došlo do fizičkog sukoba te da je potonji sjeo u svoju toyotu pick-up i bijesno odjurio kući. I da se zato više nije pojavljivao u parku. Bilo kako bilo, ludi liječnik, nažalost, više zaista nije viđan na nogometnim domjencima subotom u Parnu. Tekme su postale nešto sporije, s manje golova, ali i manje napetosti; s više tehničke vještine, ponekad čak i akrobatike. Ahura je mirno i staloženo odrađivao svoje obrambene zadaće – ponekad i besprijekorno!

Netaknuta mreža ipak je bila taj krajnji zen-cilj ove engleske školske igre. Ahura je to, kao i Luka, instinktivno dobro znao.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.