Anđeli u koroti | Ivan Herceg

* * *

Ležeći na podu, kao na nebu,
plesala si trbuhom i bokovima,
a dim jointa razlijevao se po tebi
poput Levijatana od srebra i vatre,
i činilo se da to je stvarno nestajanje,
što može se vidjeti samo jednom,
kad anđeli gube svoj spol
– i polude u nevidljivim tijelima.

Ležeći na nebu, kao u tebi,
između crnih i bijelih pauka,
trzao sam se od straha,
kao kad žena ženi ponudi usne
i kaže: “Mogle bismo zamijeniti srca
i lutati, lutati”.
To moglo bi biti stvarno nestajanje.