Anđeli u koroti | Ivan Herceg

* * *

U uvali gdje morski konjici i sirene
ponekad noću izlaze u šetnju
stanovali smo pod starim maslinovim stablom,
stisnuti na ležaljci od grube trstike.

Tada, dok još bili bi podalje od nas,
grizao bih te po ramenima
i šaputao da želim ti skinuti
grudnjak od sitno prosijanog pijeska:
da ljeskaš se na mjesečini,
lijepa poput ribe iz egzotičnih mora.

Što smo ih jasnije vidjeli,
već izbliza promatrali njihov ples
prije no što produže kamenom stazom
do obližnjih polja i vinograda,
to su nam tijela postajala prozirnija,
kao da ponovo se stvara svijet.

U uvali gdje morski konjici i sirene
uživaju u mladoj pšenici i vinu
zauvijek ćemo spavati pod maslinom,
na ležaju od kamenčića i rastaljene soli.