Anđeli u koroti | Ivan Herceg

KRISTALNI VULKANI

U dalekim zatvorenim vrtlozima,
okružene samo tužnom ljepotom,
kristalnim vulkanima
i bunarima inja,
stalnom izložbom očiju
smrznutih vilenjaka,
ni iz čega – nastaju vile.

Došljake bez krila,
sa srebrnim žilama na licima,
dočekuju u maglenim plaštevima,
puštaju im praglasove
shizofreničara, pjesnika, klaunova,
nude virus bjeline i kult kosti.

Vila što zovu je Song
isprekidanim glasom ponavlja:
“Snježno je kraljevstvo sve veće.
Uskoro će mi zatrpati usta
i postat ću nijema.
Kao sige.”

Vila imenom View
žalobno govori:
“Paučina mi je u crijevima,
prsti slijepljeni u grude
i ne mogu stvarati.
Ispiši me cijelu.
Napiši kako umrijeti.”

Lutajući među zaboravljenim santama,
sa šakom rahle zemlje u želucima,
plave sjene zamišljaju kako ponovno lete.
Bose su i stopala ostaju iza njih,
poput velikih neobičnih pahulja
koje istodobno rastu i nestaju,
u nebo, u sebe, u ništa.