Anđeli u koroti | Ivan Herceg

PLATINASTA DJEVOJKA

Davno, dok još bio je svijet,
htjela si izići iz svog noćnog doma
i gola koračati oko začaranih svjetiljki,
licem prema nepoznatom nebu.
Rekla si: “Zovu me izgorjele pahulje!
One su komadići nestalih oblaka
za kojima sam plakala kao djevojčica”.

Tvoj nemir bio je čuđenje
i oceanska te tuga činila
nadrealnom, nemogućom djevicom.

Davno, dok još nastajala je
fotografija stvaranja, drugi dan,
noću bila si fatalna groupie
za sva bića u meni,
voljela me kao glas iz vode,
trag ledene maske na suhozidu.

Tvoj strah bio je disanje
i u ekstazi odsutno si ponavljala:
“Oslobodi me, oslobodi me”…

Davno, dok još nije postojao ni prostor,
moj duh bio je ljubičasti bajkoviti snijeg
i nije znao hoćeš li se roditi
i postati platinasta djevojka
– ili anđeo u koroti.