Naša druga imena | Ivan Herceg

POTOP

Kad doživiš poraz, a vani pada kiša, pomisliš da neće
prestati četrdeset dana i noći. Odeš u sobu i šutiš.
Sjetiš se svega tužnog što si tog dana vidio ili čuo.
U očima ti kišobrani, izlozi, osmrtnice, a u glavi samo
tvoje vijesti; ime u potrazi za prezimenom, dimnjakom
kuće i bijelim svijetom oko njega. Pogledaš li zid,
na oči će ti se zalijepiti vlastita sjena, posteri i suho lišće.
Ne začepiš li uši, čut ćeš kucanje na vrata i riječi žene
koja daje ti cvijet na čuvanje. Bit ćeš zbunjen, kao kiša.
A ni prvi dan nije prošao.