Naša druga imena | Ivan Herceg

PREDVEČERJE

 

Predvečerje tješi moje misli kao zrake sunca.

Podstanarskim očima izlazim kroz prozor, penjem se
na jarbol, tu, pored zgrade i drhtim zbog visine.
U ustima zrak ispituje riječi. Izlaza nema.

Predvečerje guta moje misli kao zrake sunca.