Snimke zemaljskih uzdaha | Ivan Herceg

SNIMKE ZEMALJSKIH UZDAHA

Sjedila si na televizoru,
gola, širom razmaknutih nogu.
Zamišljala si da si kraljica
i da ćeš me silovati.

Kad sam te uhvatio za struk,
zadrhtala si i uplašeno obećala:
“Povest ću te na međuzvjezdani put,
iz svakog našeg poljupca rodit će se
novo sunce.”

Dvjesto smo tisuća svjetlosnih godina
od kuće: lebdimo spojeni kao pijavice.
Gutamo neku čudnu mješavinu
krikova, prašine i krvi.

Tek poslije primijetio sam da
okolna su brda goleme ženske grudi.
Na planetu smo spojenih tijela,
samo dio velikog drhtećeg sletišta.

Dok sam te istraživao kao najljepšu
šumu, neprestano si se smijala
i ponavljala: “U ovom je svijetu
orgazam šalica jutarnje kave.”

Znam da se izgubio smisao,
ali mogla si bar sačuvati snimke
zemaljskih uzdaha.