Početne koordinate | Monika Herceg

TETOŠENJE

baka je često govorila
kako je njen otac zapravo
mato iz susjednog sela
koji pod šeširom nosi
putovanja kao šipak sjemenke
i posjećuje ih čim
utihne posljednji lavež

njihovo siromaštvo koje je prošupljivalo zube
zatrpavao je ilovačom i gurao
među kosti uginule stoke
kao i grube debele ruke njene majke
pune žirova i lješnjaka
prepelica koje misle da su žene

ponekad bi stao i zapalio cigar na raskrižju sela
pustio da ga u oblaku dima
prekriju cijelog
pčele i ptice

skupljao je koštice trulog voća
koje je ostajalo iza berbi
vjerujući u zdravu jezgru
i sad je svejedno
s koje strane prilazi zima
jer ne ostaje ništa
osim štihanja i kopanja
nužnog tetošenja zemlje
nakon predugog ljeta