Đavo i usidjelica : ispovijedi | Dorta Jagić

BUDNICA ZA IGORA

ovdje gdje s granja vijore samo progorene kuhinjske krpe
i crne poderane najlonke
gdje samuju kućanski aparati s bljuvotinom šarafa ispod sebe
tu ni nagorjeli kukci ne plaze po vratovima
ni počupani nokti ne grebu zidove
niti oglodane palčane kosti autostopiraju
niti iscufane noćne kape hodaju u snu.
samo se naše udebljane oči sve više cakle i vrte
u ovom odustalom svijetu,
zakrčenom od naslaga naglo izraslih buljavih snajpera.
pobjegnimo iz ove zemlje
na plantaže indijanskih saprofita!
tamo mjesečarima danju rastu zlatni zubi
a hranu daju pčele koje se pare među ljuskama češnjaka.
ako nećeš
zaključat će mi se ključna kost bez tebe
namnožit će mi se staze bez tebe u svim smjerovima
utrnut će se signalna svjetla postavljena
da te zubima neozlijeđenog izvučem kroz grlić noći
u ionako kratak sedmi dan stvaranja.
da naposljetku ostarjeli
otklizimo zajedno u veliki slivnik,
anus mundi