Đavo i usidjelica : ispovijedi | Dorta Jagić

GRANE ZA VJEŠANJE

 

once upon a time, u gornjoj dubravi
mi, neuhodane hobotnice u bijegu počeli smo
živjeti kao podstanari.
noću bi glasovi-uplatnice gazde i gazdarice
iz raspuklina parketa mreškali sve trule zavjese svijeta.
tu i tamo bi se iz nabora tkanine ukazale
gazdinske voajerske glave,
velike i vodene
pa bi otpale i otkotrljale se pod naš rasklimani krevet.
nastavile bi kukati kako su od početka loše podnosile
pijano zelenilo naših koščatih tijela.
u hladnim i pustim danima koji su dolazili
tješio bi ih i grijao njihov video zapis
kako smo trunuli onako djetinjasti i
zatrovani maštanjima o samoubojstvu dok bi se ljubili!
ah, sad su odrezane grane oraha
s kojih su visjela dva konopca
nad malim dvorištem u gornjoj zagubljini!

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.