Đavo i usidjelica : ispovijedi | Dorta Jagić

LJETO NIJE SAKRALNO

navaljivala si da nam se sve desi ovog ljeta.
da se preobratimo i molimo bojama.
ali, meni ljeto nije sakralno.
istina, pod mojim pršljenovima legu se
slikari prozeliti cijele godine,
ali tek pred proljetnu oluju grupiraju se i izlaze.
molila sam te: zaledi sva čula do idućeg proljeća!
u cik ekvinocija iz naših će nosnica briznuti krv saveza
i postat ćemo vlasnice betlehemskih tavana
s ergelom žutomodrih krilatih kobila.
nisi izdržala. na ljetni solsticij znatiželjno si zavirila
u nered sive sumnje u mojim riječima.
razočarana,
posljednje što si vidjela prije odlaska
bilo je kako pijani hodočasnik baca zapaljenu šibicu na slamu
i kako ja s pregačom, metlom i crnim usnama
rasčišćavam to betlehemsko zgarište.