Đavo i usidjelica : ispovijedi | Dorta Jagić

MOTKA ZA SKOK U VIS

 

once upon a time, u gornjoj dubravi
promatrala sam kako
u daljini zagreb rudari vagonete heroina
dok nisi banuo na vrata u liku narkomanskog trenera.
u kuhinji mi jezikom odrezao stisnute šake
pune prijekora i zaklinjanja
pa u dvorišnoj ležaljci pod orahom ispio
gazdaričinu ohlađenu zraku zelenog sunca.
dok si drijemao, između tvojih ruku na grudima
ukipila se motka za skok u vis.
valjda stotine nebodera daleko od mene.
praznim našu pepeljaru u grob sudopera.
ne sjećam se više
kojim si me okom promatrao kako
istrčavam na ulicu i uštrcavam si u tramvaju
novi život pod kutom od 0 stupnjeva