Đavo i usidjelica : ispovijedi | Dorta Jagić

PLAVA PRAŠINA

Juri Č.

u napuštenoj ciglani na črnomercu
(tvoje su plave oči šatori! zaštita od suše i zvijeri)
nakon krutog dostavljanja pozdrava
diagnosticirao si znalački
kako ništa nije tako mračno kao ono što je prozirno
i ništa nije prozirno kao vrat zaljubljene…
(pogled ti se skupio u najljepši glogov kolac)
poljubio si me u nos kao najmlađu sestricu
i odšetao se suptilno ispopišati.
(moji očnjaci tvoje oko plavo, o, kane li progristi?)
zažmirivši, progutala sam miris mokre cigle
i amonijaka.
(u šarenici mi je zaplakalo svo šarenilo)
lijepo si i dugo zijevao. pa odšetao do usamljenih postrojenja.
doviknuo da ćeš na kiosk po cigarete
(po goetheu, sve su plave oči predaleke)
i nisi se vratio, bar po ključeve.
požalih se sebi u bradu
(pa nisu sve kurve prljave, smrtne i vesele)