Đavo i usidjelica : ispovijedi | Dorta Jagić

PODVUČENE REČENICE, KOMENTARI

 strahovito sažeta verzija

ovako ja to zamišljam.
sa suprotnog krova svaki nas dan
snima redateljica dokumentaraca o pametnim dečkima
koji lagano ubijaju kao alkohol.
spuštam zasun na vrata. ti zatvaraš prozore.
živimo zajedno od schopenhauerove mirovine.
palim radio i zvuk na najjače.
dok tražim radio stanicu s mojim najfilozofskijim glasom
u grkljanu me žulja nešto bučno.
to je mali šaptač komformističkih parola.
uništim ga ronhill dimom, i stan se dupkom puni mojim glasom:
uvijek ćemo imat dovoljno u kasici prasici
da kupimo lijepo vrijeme
koje se neće podmititi uplatnicama suncu
i oficirske nam sjene crtati po podu,
kao svima ostalima.
starit ćemo oči u oči i brisati suhe usne –
dok ćeš uz kamin svoje aporije čitati wittgensteinu
ja ću njegovati tijela koja imaju viđenja
tko će od nas dvoje pobijediti u mozgometu