Đavo i usidjelica : ispovijedi | Dorta Jagić

SVI MIRISI KIŠE

prva jesenja kiša mirisala je na slinom opečena tkiva
a druga na neplaćene račune i mekinje.
grizodušni koraci su uvijek bili moji
i oni su treća kiša, tebi nevažna.
svi mi napušeni ljubavnici diljem svijeta noću
popadamo s kreveta pod zemlju
na iskuhane izumrle sisavce
i taj se dio tajne dobro vidi danju.
kako bi pali odmah bi se kao gljivice pohvatali
na nasukane brodove i okomite kontinente-giljotine
koje rađaju te olupine.
danas su u podstanarskoj sobi
ostali leševi kapi one prve kiše na prozoru:
modar miris vraga iz osušene brazde traga.
četvrta mi se kiša skupila u prvoj samačkoj kavi.
iz tvoje zaboravljene kutije apaurina
saznala sam da će ova zadnja pustinja iza ljubavi
naticati noću.
već je moja sijalica puna zmija smijalica
iz smežurane lubenice srca.