Đavo i usidjelica : ispovijedi | Dorta Jagić

SVI MIRISI KIŠE

 

prva jesenja kiša mirisala je na slinom opečena tkiva
a druga na neplaćene račune i mekinje.
grizodušni koraci su uvijek bili moji
i oni su treća kiša, tebi nevažna.
svi mi napušeni ljubavnici diljem svijeta noću
popadamo s kreveta pod zemlju
na iskuhane izumrle sisavce
i taj se dio tajne dobro vidi danju.
kako bi pali odmah bi se kao gljivice pohvatali
na nasukane brodove i okomite kontinente-giljotine
koje rađaju te olupine.
danas su u podstanarskoj sobi
ostali leševi kapi one prve kiše na prozoru:
modar miris vraga iz osušene brazde traga.
četvrta mi se kiša skupila u prvoj samačkoj kavi.
iz tvoje zaboravljene kutije apaurina
saznala sam da će ova zadnja pustinja iza ljubavi
naticati noću.
već je moja sijalica puna zmija smijalica
iz smežurane lubenice srca.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.