Đavo i usidjelica : ispovijedi | Dorta Jagić

SVJETSKI PUTNIK – EDIP – INKUB

i da se nikada nije rodio
dorian bi bio
zajedljivi leptir-raznosač neke roze edipovske bolesti.
a od te bolesti se naša soba, nepoznata ljubavi,
pretvara u unaprijed rabljen dim.
od njegovih ujeda u udubljenja
što mi ih u zraku dube izluđeni gležnjevi
sva materija u blizini propada.
oprosti što u inkubatorskom mraku njegova stana
nastajem kakva zapravo jesam.
stan mu je u novom zagrebu,
bijela novogradnja, na sedmom katu, atmosfera blade runnera.
od obilja stakla sve u njemu izloženo je
i izlasku i zalasku sunca.
pod jelovim podom noću škripe od bolova
njegove istrošene kosti za skelet svjetskog lopova.
rozu mrtvačnicu napunjenu njegovim majkama ne znam gdje skriva.
one dugom iglom izvlače moj znoj
iz oluka za jutarnju tombolu.
od svojih sto neočešljanih majki
svako jutro dorian obljubi samo onu koja će ga ispit