Đavo i usidjelica : ispovijedi | Dorta Jagić

TIBETANSKA KNJIGA VAMPIRA

nismo se ni upoznali,
a već te na splitskom kolodvoru oplakujem
dok mi nabrajaš
od kojih sve svjetskih bolesti umireš.
kreveljiš mi se iza leđa podižući kofere.
(taj se nezvuk još danima prostire
od zelenih hž zavjesa pa sve do… tibeta.)
kroz snježnu liku vlak stenje,
po nama padaju ostarjeli andoli,
a iza prozora noć je sunčana.
s lakoćom valcera
kosti ti se cijele noći oslobađaju fosfora;
to je mali vatromet za našu slučajnu suputnicu.
njeno iskusno sjedalo 52 sve je shvaćalo.
čak i ogromni broj tvojih godina.
doriane, od našeg silaska iz vlaka
moj će se dio zagreba zauvijek osvijetliti
samo kostoboljnim vampirima
s tibeta