Đavo i usidjelica : ispovijedi | Dorta Jagić

VISOKI CE

doriane,
nisam znala da te mogu
već drugi dan zamijeniti pragovima pruge zagreb–split.
u vlaku mislim na tebe toliko da
bodljikava žica oko moga čela
prevodi moje nove pjesme na devet ženskih jezika.
oprosti, nikada mi nije bilo ni na kraj pameti
nekog takvog za posjet baki trampiti!
svoje sam kofere od toga još sinoć očistila.
a svaki sat s nepala
sav narančast od visokog ce
svaljuješ mi u krilo tisuće hladnih gongova.
sigurna sam da to ni ne znaš,
ko što znaju crvenkapice po kojima se cijede
njihovi otrovni unučasti razlozi.
obećavam, čim se vratim u naš grad
na mom ćeš se južnom zidu
širiti kao stvaranjem otrovani šiva.