Kafkin nož | Dorta Jagić
FREYA STARK
Još joj je u djetinjstvu neka zla vila iz Asola ili,
točnije,
čudna nesreća promijenila ljepuškastu geografiju
lica.
No, jezikom klinastoga pisma ta je grubost bila
nešto drugo.
Nije to bio samo tvornički stroj što joj je zahvatio
zlatnu kosu s mašnom, a onda i lice.
Bio je to otisak teške magnetne igle svijeta ili
magnetni nož što u lice zarezuje kao u sveti kruh
arapske klinove Istoka, sudbinu.
Ožiljci su buduće brazde putovanja,
jugoistok – sjeveroistok u svim smjerovima
poezije pijeska,
na licu plesni tragovi ove male plave planete
među plinovitim divovima.
Godinama, kad je otišla sa sjevera Italije,
kroz nosnice udiše stare jezike kao dim nargile.
Latinski, iranski, turski, a dok izgovara imena
mjeseci
po lunarnim kalendarima,
ona leti, plovi, piše, riše na devama.
Ta žena jedva da je ikad gladna ili snena,
iz putne se žlice uvijek luči dovoljno kalorične
plaveti
one najvažnije, jutarnje zvijezde.
U Libanonu, Bagdadu, Beirutu, Damasku
živi kod pjesnika i prijatelja, uči i luta,
vožnje u kočiji s odvodom za haremske suze,
posvuda vidi i voli ljude,
u prvom ratu služi Crvenom križu.
Gdje god pođe, umjesto plasta haljine
oko nje šuškaju durbini, pera, šestari i mape,
koraci špijuna u Dolini Asasina,
datulje i vina.
Njezini su dani opasni pionirski podvizi, ali i
mirna pisanja,
predan rad na tri knjige o mnogima
nedostižnom Hadhramautu.
Živi u kovitlacu svih poznatih rekvizita
adrenalina.
Otkriva zamršene kartografije, tajni puteve i
tjesnace,
Aleksandrove staze prohodava
u opojnoj maglici iz tisuću i jedne noći.
Iza nje ostaje arabeska čudnih ženskih otisaka na
tlu
zime u Arapskoj pustinji…
Prodavači novina izvikuju njezino ime, u prolazu
dame ne znaju pije li ona u pet popodne čaj ili
suze,
Arabija joj je opojna kao usitnjene kosti kave
odjednom uhvaćene u čeljusti Drugog svjetskog
rata.
Zapošljava se kao agentica British Ministry of
Information
o tome piše knjige Letters from Siria, East is West,
javlja se općem arapskom prijatelju u vihoru rata
I wish you the best.
U brak je ušla tek u pedeset i četvrtoj,
zaljubljena u povjesničara
ali i brzo sišla s ramena svog muža opet na cestu.
Pisala je i otišla na posljednje putovanje u
Afganistan.
Nakon stotog rođendana njene su kosti
ožednjele za prahom iz kojega su došle,
mirno je izdahnula i napila se,
na groblju u Asolu
voljenoga pijeska.
Sadržaj
CIKLUS O VIKTORIJANSKIMPIONIRKAMA I PUSTOLOVKAMA
Amy Carmichael
Annie Londonderry
Annie Edson Taylor
Nellie Bly
Lady Hester Stanhope
Isabella Bird
Lottie Moon
Lilias Trotter
Louise Boyd
Gladys Aylward
Clara Swain
Freya Stark
PORTRETI CRNIH I BIJELIH DANA.
KRONIKE KAMENJA I KIŠOBRANA
Labud pod mostom
Smrt u Milanu
Tijelo je kamen
Prvo lice množine
Noćni vlakovi
Potres
Jezik zime
Progutani kišobrani
KAFKIN NOŽ
ILI PORTRET LJUBAVI KOJA JE
ISKRVARILA OD DALJINE
Kafka na plaži
Zamjena iza oštrog ruba svijeta
Neotvoreni padobrani
Kafkin nož
Trnova duga na koži
The Miracle of Love
CRNO-BIJELI PORTRETI
LJUDI IZ SVAKOJAKIH DALJINA
Vjera sjevera
Žena iz autobusa
Nastup pjesnika u zatvoru
Kad potamne oni koji gledaju
kroz prozore
Jezik i svakih pet sekundi
Portret putnika pješaka
Portret crnog pjesnika sa psom
Kabanica riba
Portret drvosječe pjesnikinje sa psom
Portret djevojke s bisernom
naušnicom na Aljasci
Portret jednog gospodara prstenova
PORTRETI GRADOVA
IZ STARE PUTOVNICE
Netko me ubio u Pragu 1999.
Pariška vrata, 2001.
Rim, mrtve snjeguljice
Balaton
Brojanica od biblijskih gradova
Zadar putuje po sobi
Istanbulski nar
PORTRETI STRAŠNIH
I NEOBIČNIH LJUBAVI
Stol djed
Poison Ivy
Uniforme za uzaludno čekanje
Jedan espresso za dvoje
chick-light
Impresum