Kafkin nož | Dorta Jagić

KAD POTAMNE ONI KOJI GLEDAJU
KROZ PROZORE

Dogodio se taj toranj, to biće daleko poslije
ili prije nas,
kad su se ptice zalijetale
u staklena okna Božjega srca
i njihovi se mali kosturi
pretvarali u planete divove.
U desetom stoljeću prije Krista,
u talini mudroslovlja, botanike, zoologije,
u slanoj plazmi poezije,
živio je kralj Salomon, zvani i Propovjednik,
s licem između Davida Bowieja i Emila Ciorana.

Uglavnom je, nalik slomljenim mjedenim
orguljama
visokim sto i dva metra,
šetao svojim perivojem među ribnjacima
u crnoj dolčeviti i baršunastim
pustinjskim čizmama.
Razmišljao je o Bogu i svijetu
i šaputao frazu “Ispraznost nad ispraznošću”.
Iz njegove se kičme mogla ponekad čuti Bachova
toccata
i fuga u d-molu.

Za njegove su se oči uzalud šepurili paunovi,
majmuni,
pjevači i svirači citre.
Kralj je znao da su već njegove trepavice ispred
svoga vremena.
Nakon što je njegov kažiprst pun Duha
dug sedam tisuća metara
sastavio Pjesmu nad pjesmama
kralj već smišlja pjesmu
s težinom neutronske zvijezde,
dulju od bijelog kaputa sunca, dublju od cipela
zemlje,
tvrđu od dijamantnog groba ljubomore.
Zapisana je za nas
iz njegove plave rane na pupku koji ga veže
svakom galaksijom za zube Boga.
Načas, zagrizamo u njegovu Adamovu jabučicu,
tu pjesmu na dodir kao oštar kut vilice
u knjizi Propovjednika, 12. poglavlje.

“…prije nego potamni sunce i
svjetlost,
mjesec i zvijezde,
i vrate se oblaci iza kiše.
U dan kad zadrhte čuvari kuće
i pognu se junaci,
i dosađuju se mlinarice
jer ih je premalo,
i potamne oni koji gledaju kroz
prozore;
Kad se zatvore ulična vrata,
oslabi šum mlina,
kad utihne pjev ptice
i zamru zvuci pjesme.
Kad je put uzbrdo muka
i svaki izlazak prijetnja;
a badem je u cvatu,
i skakavac ne skače više,
i koprov plod puca,
jer čovjek ide u svoj vječni dom!
A narikače već se kreću ulicama.
Prije nego se prekine srebrna vrpca
i zlatna se svjetiljka razbije
i razlupa se vrč na izvoru
i slomi točak na bunaru;
i vrati se prah u zemlju kao što je iz
nje i došao, a duh se vrati Bogu,
koji ga je dao.
Ispraznost nad ispraznostima,
veli Propovjednik, sve je ispraznost.”