Kauč na trgu | Dorta Jagić

HVAR

pod tirkiznim morem slano, čisto
riblje saće pišti i krči, lovi me
da kažem nešto
i sva ta kristalna sol
krči kao prastara riblja radio-stanica
ponavlja se ženski glas u meni
krhkost kao jednina
krhkost kao jednina,
usamljenost je opet putovala na more s
kokainskim pištoljima u kovčezima
ne sviđa mi se
mijenjam radio stanicu u uhu
iz mojih kontinentalnih cipela
isparava tišina u nebo
jutro se širi na toplini
šetam rivom otvorenih žutih usta
baš kakva su i usta sunca
češljam se za nastup
bliži se izgovaranje naglavačke
pred djecom, mještanima
maloga stiha: nebeska vjenčanice,
nisam sama, nisam sama.
još samo molitva sa dna dagnje
uz zagriz u južinu
i moji se okovani zubi opet
pune morskom vodom
iz visina