Kauč na trgu | Dorta Jagić

KAUČ NA TRGU

sjedimo na kauču na glavnom trgu
golubovi kažu sasvim tiho
pazi pred kim klečiš
na što naslanjaš leđa
o što vučeš svoje oči?
mnoštvo je kotača
ali je samo jedan kotač u kotaču
izgorjeti mora sve izgorivo
lažna kosa i odjeća
i šest šest šest bar code
piramide već padaju na glavu i
zaobljuju se same od sebe
ne trudi se shvatiti anđele
podizanje nepodizivog je božji posao
kažem, sjedni golubovima bliže
kada bi barem sva ta iskusna entropija
netragom nestala iz grada
i meni je sve poput limuna
neprivlačno bez šećera
pitaš me jesi li ti snimila matriks
jesi li riješila bliskoistočnu krizu
kriva si za neposjedovanje
najljepših sunčanih naočala
na svijetu
a ja očima brišem tvoje bore i
pjevam s indijancima kod sata
kada ću više položiti svoj vrući
obraz na tvoj? ispuniti
svoje malo pravo na tvoj
rođendanski lijes u vodi
ivana krstitelja