Kauč na trgu | Dorta Jagić

LIJEPI ČOVJEK OD DIMA

(portret ili fotorobot)

poznajem okrutno lijepog čovjeka koji ništa ne radi,

samo mlačnom vatrom pali hladne cigarete.
strastveno, turski guši centimetar po centimetar svijeta.
ali svijet je na drugom, pa na trećem, pa na četv. svijetu.

i on ima svoj okrutni hrv. dan. svoj dan popije kao crnu kavu,
svoj dan popuši i čikove na rubu sudopera slaže kao male
uzaludne cjepanice.

ujutro i uvečer šeta kao gradski redovnik sam po
pustim tramvajskim satnicama i bijelim gorućim štapovima
iz usta traži sebi dobru ženu-
(zavitlana cigareta kao čarobni štapić i svjetionik.)

dok hoda ulicama, prepoznat ćeš ga po fotorobotu,
finim ranama koje nose jako lijepi ljudi.
po sivkastim usnama poput namreškanoga paus papira
ili ružičaste šumske ribe.

visok je i crn kao električni stup, ali lišen one odlučnosti koja
crnu boju čini tamno crnom.

nema vjernog prijatelja, ni pravog posla, ni novca.
ipak je smiren kao paun. čistokrvni paun na stočiću jada.

dok te gleda u oči želi sličiti na mrtvo more i riječ Bizant.
tko zna koja je kletva upisana u njegove kosti?

ako još ne znaš tko je on, prepoznat ćeš ga već
po načinu na koji visoko drži cigaretu. kao malu ženu.
prinosi je ustima i uvlači je do njenog bola, raspadanja.

izdiše polako, upire ti tanki prut dima u lice.
možda će ti u prolazu nešto mazno reći i nehotice napraviti
ružnu posjekotinu na uhu.
a onda zagaziti do pâsa u nju. zaglaviti.

godine prolaze, a dim se neumorno lijepi za dijelove tvoga tijela
kao trulo inje,
upija neki eterični dio tvoga tijela. dječački se smije tvojoj nemoći
da odbiješ sve te sive mimoze mrtvog dima,
da otrčiš svojoj toploj kući u zagrljaj, sve do krova.

zato je u njegovoj kući tako duboko hladno ljetnim biljkama
na prozorima. bio je oduvijek pejzažni slikar.
hlad, hladnoća, u proljeće tim dimom ženama
u oči usađuje smrzli, čađavi krajolik.

lijepi čovjek iz moga susjedstva ne radi ništa drugo osim
hladnog sagorijevanja.

spava, ništa ne sanja. svoj hrv. dan pije kao crnu kavu,
svoj hrv. dan puši i čikove na rubu sudopera slaže
kao male uzaludne cjepanice.
skuhat će ti čak i stari čaj.

sve što očekuje od tebe je zapravo ništa.
samo njegov zadnji dim.
pečat, posljednji dim u tvoje lice.