Kauč na trgu | Dorta Jagić

RUČAK U BOLNICI

već u podne
krepka juha se kuha u velikim
doktorovim papučama
na zapovijed žute kute bolničkih kuharica
zalepeću kao ptice i brzo nam podijele
uz pohano meso i ciklu
debeljuškaste riječi u žlicama
nekima sa starim minivalom nazire se
trbuh kao planet majoneze
one nam na smeđem pladnju
donose zdravlje u malim čamcima
limenih tanjura
tijela im se bibaju na oseci i plimi
tromih sati za ručak, tromih sati za večeru
netko od bolesnika kaže
teško je vjerovati u krumpire nakon černobila
a one poput divovskih krumpira smireno
blistaju pod umjetnim suncima
u toplim sobama našega dalekog odjela
mirišu na čokolade u džepu i sirotišta,
nakon kraljevskog ručka tonemo,
bijele i žute sjene mekšaju, izduljuju se
siti smo kao vuci
svejedno da su donijele i kamenje