Kauč na trgu | Dorta Jagić
SAMO SUNČANICA
možda nikad ništa u sablasnoj povijesti ljepila
nije bilo toliko prilijepljeno a odijeljeno
kao naš dvojni ljetni znoj na terasi seoskog restorana.
kozmička razdvojenost da čak i
sunce pazi da tuče svakome od nas posebno u tjeme.
šutimo dok se sunce počinje isparavati u nama,
ništa se u procesu ne vidi
samo naše dvije sjene nabodene na šiljke ograde
ispuštaju svaka svoju vrstu žućkaste samoće.
nešto kao dva pokvarena različita piva.
zveči samo narodni radio i narodni znoj malog konobara
za rastanke kaplje na pod. bubnja kao krv.
i uopće, ljeti se sve suvišno slijeva niz padine.
i tišina iz naših nosova klizi niz noge plastičnih stolica.
glupost sa stolicama.
umiju li plastične stolice razgovarati o provedbi teorije rastanka?
stolica razlaz i stolica elegantni protokoli.
trebali smo znati da u ovakvim rašljastim ljubavnim priredbama
ne možeš otvoriti usta bez dobrog prevoditelja.
nemaš što za reći na materinjem jeziku, ni na osinjem.
ni na kojem svemirskom dijalektu.
prijevod šutnje bi otprilike bio:
ja tebi voljeti ne više. ti sad daleko od moja srce.
ne, ja ne slušati tebe. ljubav je teško.
konobar, recite kako se na hrvatskom kaže
ne odlazi do mene,
to je samo sunčanica.
Sadržaj
Izidate ženske sobe
sobe sa psom svađe
škorpionske sobe
sobe za razbijanje
sobe iz predgrađa
mlake sobe
soba svjetske putnice
djetinjaste sobe
podstanarske sobe u draškovićevoj
jesenja stabla u sobama
hotelske sobe
mračna soba časne sestre agate
II
posao.hr
na šalterima rastu rupe
glad zime
povratak bogu
III
lazarova zvijezda
kauč na trgu
petlja, lijepo muško ime
zaštitari
pjesma zaljubljene
pjesma agorafobičarke
pjesma o kašnjenju
pjesma svetice
IV
tetovaža
snimci u dimu
umjetni nokti
čovjek volan
samo sunčanica
antimartini
ime ruže
titl za piano
sobne oči modrookog kozorepca
rondo, rondo
hvar
lijepi čovjek od dima
opus Emily, pjesma 288
krajolik bez vjere
križ
začepi uši,
V
p kao pištolj za bolnicu
noć u bolnici
jutro u bolnici
ručak u bolnici
svjetlo u tunelu
rad tijela za početnike
Impresum