Plahta preko glave | Dorta Jagić

1988.

jednoj laži punoj istine

u državi punoj pripremljenih kovčega
nismo htjele igrati uspravne bjegunce.
sjećaš se rekla si svi su oni albino.
sjele smo jedna do druge kao do
svega što nam je dovoljno
za mekani stol s urezanim imenima
naših slavnih predaka. mi, bez patetičnog
imena prekrile smo ga plavim stolnjakom što svijetli u mraku
a jutrom se baca siromašnim zmajevima.
namočile smo prste u diva zaspalog u čaši
i pomagale da prorade njegove čarolije.
sjećaš se rekla si on je sve što nam ostaje,
u državi pripremljenih kovčega
i tako nešto dosta je.