Plahta preko glave | Dorta Jagić

KRASTICE ZA TRGANJE

 

nu kako polagano sklapaju i podižu kapke dok odlaze
i to baš svi kad je počela prednja strana proljeća
uskrs će a kako može biti zar ih nije polizala smrt za ušnu resicu kad su se ono
slatko i mazno nasmiješili nosevima prema izlazu zašto nitko nije pomislio
popijmo još ovo malo piva i popušimo koju cigaretu s vijencima narcisa oko glave i
zelenim maramama od svile hoću reći razlijepimo naše priče jednom za svagda
one bi ipak da žive izložene svaka svome mužjaku mraku.
medij konobar nas je sve izlanuo naglas:
nakon čega? nema u grudima grupa srca samo je jedno uleglo u klaku krvi
iz koje se udvara zvijezdama koje klasično istrajavaju u razdaljini.
pa smiri se. odoše odoše.
uskrs je pomno odlaze dobacuju mi kroz prozore vlakova kasete izvučene i
izgužvane vrpce
dok čekaju me kod kuće tuš i tišina puna napol sasušenih krastica za trganje
pitanje mog faksa za mene:
zašto je Franjo Asiški dobio želju za siromaštvom baš u proljeće

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.