Plahta preko glave | Dorta Jagić

MUK IZ CIKLE ILI IMA LI ŽIVOTA PRIJE SMRTI

u glavi mi se sudaraju
njihovi nespojeni nosevi, zubi, nokti, kose
dok razmišljam o njima i svijam žlicu
punu crvene sočne cikle pogledom
kao Uri Geller
naravno da ću su sad na papiru
objasniti život pomoću slike
crtam sobu s mnogo ljudi
kroz jednu šutnju sam ušla u nju
provukla kosti kroz kroz riječi
koje ću odložiti na izlasku kroz drugu šutnju
tako i vi i ja, bez mnogo trenja
tu negdje, iz zidova sobe
bezbroj djevojčica je bacalo bumerang
u rastvorene maternice, ali cilj ih nije
ni htio, ni trebao ni čekao
sad na nekoj zvijezdi ispod crte
pod zgužvanim brodićem od starih novina
glođu svoje odsječene pletenice
ponekad sanjaju svoj kliktaj
prhne li iz nečije čiste molitve
naprimjer, Gospodine smiluj se
njihovim plavim mašnicama

promatram žlicu po kojoj se cijedi sok kao krv
kao pitanje, kao odgovor –
zar zbog malo vlažne i sočne… cikle?