Plahta preko glave | Dorta Jagić

PROTUOTRUJMO ME, SHAKESPEARE II.

 

(kako me samo grickaju…)
o, daj da toga nikad ne bude, istočni Shakespeare!
da stvarnija od sunca neka prolaznica kroz našu sobu
stvori prozor u trenutku kad razmakneš zastore
da bi mi fotografirao lice dok se mazite,
pa makar ona bila samo mačka.
ti onaj bolji Shakespeare, samo ne te ispite ljubomore!
vjeruj mi, maslinasta tajna bi se trznula ispod jezika
klizavi kraci njeni provirili bi mi iz usta
i ja bih nakon toga pobjegla u rep sljepića, zanavjek.
iz njega si me i namamio u svoju sobu iako se taj staalno obnavlja
ne, ne ti onaj blaži Shakespeare, neka toga ne bude.
tako ti oklopa stidljive kornjače
i onaj stari me zbog nje… nešto najružnije
aj, zamrzio me.
ne, zadavio me.
oko gležnjeva mi gmižu maleni desdemoni i desdemone.