Plahta preko glave | Dorta Jagić

RAT U TRAMVAJU BROJ 11

 

rat u ratu, seosko
-građanski rat u plavom tramvaju za Dubravu.
druge mi nema nego ući da na vrijeme stignem
a možda i sretnem čovjeka svog života
baš u trećem vagonu. tek smo krenuli a
neka sijeda glava neobično grleno viče u nježno uho
djevojke koja sjedi i bezbrižno sluša walkman.
tek na Selskoj čuje se komentar gužve u baritonu
– fuj, ko sardine. fali nam samo sjemeno ulje!
na to histeričan sopran – daj šutite, povratit ću!
začepili nam nosove zelje i sir iz kumičine torbe
ulili nam vitamine u krv, (pa to je zdravo gađenje)
kaj bi vi šteli, fina gospoda.
neki heavy metalac pjevuši dok bulji u uzdignuta prsa
zrelije gospođe izlakirane kose na puf,
tko zna o čemu dečko razmišlja… nije teško pogodit
jer se ista okrenula i opalila mu pljusku.
netko je u blizini podrignuo i svi smo udahnuli
rasplinutu dušu češnjaka.
zgrbljen košarkaš do mene nervozno
gricka nokte, ima zube da ih melje… protivnike.
evo i šesta stanica, vrata se čupaju, idemo van!
šljakerska osebujna Čarapa ušetava preko reda
borim se laktovima za izlaz sva očarana, pokapana
ispsovana…
vruć je znoj kišio s mene na trotoar.
sjeti se, Frankopanska, da li sam ti ikad rekla
ono, volim te.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.