Tamagochi mi je umro na rukama | Dorta Jagić

GONDOLIJERI

od svih ljudi na svijetu najmanje je gondolijera.
ta italska bića
obično nastaju na bijeloj vlažnoj podlozi i
još od rođenja su na samrti.
i zato ne smiju misliti. ako se i zamisle
glava im natekne i zapne među tamne zidine palača
a gondola s ostatkom djela otklizi.
od svega, gondolijeri imaju najprisniji odnos s bojama:
krv se u njihovim očima
to više mijenja u zelenu boju kanala
što u trbuhu imaju veću količinu tuge.
sjenke putnika što klize veslom sivlje su
nego na površini ma kojeg drugog tijela!
ali ljudska bića to ne cijene.
zato i nemaju čast
gledati visoku plavu svijeću na veslarevu tjemenu
što gori samo na kiši.
ni gondolijeri je nikada nisu skinuli i vidjeli.
oni na smrt ne smiju misliti.