Tamagochi mi je umro na rukama | Dorta Jagić

NEOSVECI

dok su još mladci,
suvremeni sveci plaču u homofoniji
nakon što su u jutarnjoj mučnini ispovraćali kumire
i pustili svetu vodu za njima.
mršave jelenove za, eto tako nužnim ručkom,
vraćaju rastjerivat krdo lijenih navjestitelja
sve do sutrašnjeg, još dosadnijeg ručka.
u tramvajima su korisni, jer sjede uvijek
na lijevoj strani i rastvaraju bedra
u eterna jedra te nije potrebna struja.
ali navečer ne odlaze spavati
kao što su to u zabludi stari sveci činili,
radije se zavale u stropni naslonjač sjemeništa
pa šapuću do zore kako je dragi bog
smislio spavanje samo zato
da bi se i najvećih grešnika
mogao dosita nagledati kao da su sveti