Tamagochi mi je umro na rukama | Dorta Jagić

RIBLJI ARHIV

 

točno u ponoć
sve se ribe pretvore u lica
pokojnika od postanka svijeta
i ostanu tako dok uglas ne izgovore:
“čuva bog i male suze čovječjih ribica
koje zemljina rotacija isprska
u svemir, a kamoli ne sva minula ljudska lica.”

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.