Sloboština Barbie | Maša Kolanović

EX PIONIRI

 

Ima li još puno Papa Štrumf? – svako malo zapitkivale su Kajfeša izmoždene Barbike, Ken od Ane M. i Bornina Skiper.

Ima! – odgovorio je vidno iziritirani Kajfeš koji je sve do sada kao mudri pastir strpljivo vodio stado Barbika po osunčanim obroncima zemljanih hrpica, iako nije bio nikakav papa. Nakon nekoliko kišnih dana kasne jeseni, opet je zasjalo sunce što nas je sve izmamilo na izrovani dio ničije zemlje između Sloboštine i Sopota, iako je rizik od uzbuna bio pa popriličan. Puno malih brežuljaka i neutabanih puteljaka i stazica bilo je naše omiljeno prirodno stanište ukoliko se nismo igrali na civilizacijskom dijelu naselja. Taj dio, neobilježen kanalizacijskim šahtovima, bio je ujedno i omiljeno sastajalište sve druge djece iz kvarta na kojem smo se međusobno ispreplitali kao u nekom velikom mravinjaku. Kajfeš je bio na čelu male planinarske kolone koja se pentrala prema nekom Barbi Japetiću u taj suncem obasjan dan kada se činilo kao da je rat napokon gotov. No, rat se i dalje vodio, samo što se pritajio u ovim dijelovima lijepe naše.

s_b_8-1

Na tom napornom usponu, svi su na jedvite jade pratili Kajfešov tempo koji je, usput rečeno, jedini bio prigodno odjeven i koji je jedini imao kakvu takvu kondiciju. Ostale Barbike u svojim svečanim haljinicama i štiklicama, Ken – kicoš od Ane M. i Bornina Skiper kaskali su za Kajfešom u gojzericama i planinarskim hlačicama, a koji je usput jodlao. Neadekvatna oprema ostalih članova planinarskog društva uvelike je otežavala uspon na vrh s kojeg se zemlja trusila u iznenadnim Barbi lavinama. Srećom, ja sam imala starke, a ne crvene otvorene seksi klompice na Papa Štrumfa zbog kojih sam ucjenjivala mamu na sve moguće načine ne bi li mi ih možda i kupila. Kad je Kajfeš iznenadno uzviknuo Gablec! svima je još jače zasjalo sunce i premorena planinarska družina sjela je na konačište, udaljeno svega nekoliko centimetara od planinskog vrha. Kao u stara vremena, svi su se okupili u krug i blagovali malu gumenu pečenku iz nekog neoriginalnog seta za male domaćice dok su ostatkom ničije zemlje tumarali brojni igrači lovice, skrivača, Crvene Marice 1, 2, 3, lopova i pandura i raznorazni sumnjivi izletnici. S tog uzvišenog mjesta pucao je pogled na ostale brežuljke s kojih se isto tako trusila zemlja i po kojima je još bilo svakakvoga smeća što je iz ove udaljenosti nalikovalo na spaljena Štrumfova sela bratstva i jedinstva.

Upeklo je sunce i dan je ko stvoren za plažu! – komentirala je Sanjičina Barbi.

Da, a mi se moramo pentrati po nekakvim bregima! – nadovezao se Ken od Ane M., prostrijelivši Kajfeša ljutitim pogledom. Iako su se formalno pomirili i u mnogobrojnim situacijama čak i bili ortaci, antagonizam između ova dva Barbi mužjaka zapravo nikada nije potpuno nestao. Kajfešov ego nije mogao podnijeti gubitak Deine Barbi u naručju drugoga. A to je sve Kena od Ane M. ispunjalo zadovoljstvom dominantnijeg. Deina Barbi je pri tom igrala prljavu igru Ti dam ti dam ti dam Štrumfete-kokete u kojoj je zadržala unosnijeg, a na tihoj vatrici pekla dekintiranog Kena. I sve je tako visjelo na rubu incidenta.

Joj kak nam je bilo super na medenom mjesecu, jel da honey-bunny? – ubacila se Deina Barbi i tim pitanjem samo posula sol na Kajfeševu nezacijeljenu ranu.

Da, da, srčeko! – glasom zaljubljenog tupana i hrpom poljubaca na to je uzvraćao Anin Ken.

Jesi na medenom dobila taj prekrasan čokoladni ten? – ulizivala se Teina Barbi Deinoj.

s_b_8-5

Da! Da! Bili smo ti po cijeli dan na plaži, da znaš kak je bilo super! Sve je bilo puno! Sad su ti Bahami jako u modi. I baš za ta bračna putovanja, ne. Po cijeli dan sam ležiš na suncu i piješ koktele, onda se opet sunčaš i okrećeš ko na ražnju da ravnomjerno pocrniš i praznog mozga buljiš prema suncu sa sunčanim naočalama, ne?…– ne mogavši organizirati bujicu dojmova brzala je Deina Barbi.

Joj, ja bi tak na more! – s čežnjom je izustila Sanjičina Barbi.

Sad idemo u planine jer tamo nema zime! – pokušala je opravdati smisao Kajfešovog planinarskog društva Bornina Skiper.

Ojdada ojda ojdaojda da da! – javio se od jada odnekud i Kajfeš.

Da, ali mislim da se nemre usporediti pentranje po bregima i izležavanje na plaži po kojoj su sami nauljeni bikiniji, sladoled i, limunade – da se ne zaboravi, priopćio je Anin Ken.

Misliš, dakako, na MOJ bikini honey bunny? – reagirala je na bikini u množini Deina Barbi.

Pak se razme, mačko! Reci, ko ti je bio najbolji mužić na Bahamima? – ljigavo se izvlačio.

Oh, da! Da sam znate kak me iznenadil! Za prvo pokazivanje na plaži kupil mi je kompletić Day in the Sun iz Movie Star Collection. Tak sam bila hepi… – Kajfešu se taj dan njihovog honeymoona itekako usjekao u pamćenje jer u trenutku kad je ona dobila taj kompletić, on je nastojao privući njezinu pozornost kao utopljenik koji besvjesno pluta tirkiznim plićakom i pokazuje posljednje trzaje života. A sve to se baš i nije dojmilo novopečenih i suncem zapečenih supružnika.

A kad smo večerali raznobojne školjke u jednom restoranu uz plažu, on je naručil da violinist dođe posebno do našeg stola i znate kaj je odsviral sam za mene?

Kalifornija, to je bio njen san! – u duetu su otpjevali Deina Barbi i Ken od Ane M., usput se i poljubili dok je u Kajfešovoj glavi odsviralo Lipe cvatu, sve je isto ko i lani heeej…, ali se brzo uspio skulirati i predložiti:

Heeej društvo, ajmo nazdraviti jednim koktelom!

Super ideja! – napokon su se oglasile moja Barbi i Barbi od Ane P.

Joj, kak smo mi fine koktele pili na Bahamima!

Jer, draga, ti ne zaslužuješ nikakav bućkuriš, ne.

Cmok!

Tim cmokom još jače se zabilo šilo u Kajfeševo srce što nije promaklo Borninoj Skiper koja je cijelo vrijeme strpljivo čekala da joj napokon narastu cice pa da pridobije Kajfeša za svoju stvar.

s_b_8-4

Hej golupčići, umjesto što se ljubite u grmu, bolje bi vam bilo da se malo kucnete s nama! – viknula je Teina Barbi i škljocnula zaljubljeni par malom kamericom.

Da, mi ovdje već cugamo i neće vam baš puno toga ostati! – zaurlao je Kajfeš.

Onda je Ken od Ane M. uzeo Deinu Barbi u naručje i prenio je do skupine s koktelima i klopom. Čapuno je usput komad mesa, dok je Kajfeš žalio što mu umjesto gumene pečenke nije podvalio umjetno govno koje je Svjetlana dobila u nekoj Superblef kolekciji. No, praveći se da je sve u savršenom redu, on je svima točio koktele iz izletničke termosice, čak i Kenu od Ane M., premda je Molotovljev koktel bio jedini koktel koji bi mu tog trenutka natočio. I kad je došlo na red da se kucnu, Ken od Ane M. je ko fol slučajno prolio sadržaj čašice po Kajfešu, na što mu se ovaj izbeljio kao plastična figurica u kojoj su pohranjeni PEZ bomboni.

That’s it! – uzviknuo je Ken od Ane M. i uzrujano ga pozvao na dvoboj.

s_b_8-3

I na opće uzbuđenje sviju ta su dva Kena odmah stupila u dvoboj na rubu litice. Prvo mu je Kajfeš opalio jednu pljusku, na što ga je ovaj oborio na zemlju i krenuo udarati nogom točno na mjesto ugraviranih gaćica, dok mu je drugom gazio po glavi kao da mu na faci gasi čik. Kajfeš ga je zatim ugrizao za najveći nožni prst i povukao na pod pa su se oba hrvajući sunovratila na dno brežuljka. Kajfeš se prvi osovio na noge i počeo kukavički bježati u smjeru vrha brda. Ken od Ane M. krenuo je za njim. Kajfeš je bio sve bliži vrhu, a Ken od Ane M. ga je sustizao. Odjedanput se s vrha počela spuštati mala lavina i Kajfeš je visio na ivici života i smrti, pridržavajući se za nekakvu travku spasa samo jednom, i to onom izgriženom rukom. Ken od Ane M. nije imao milosti (niti ju je tražio) pa ga je krenuo svom težinom potezati za nogu. No, u tom se trenutku pokazalo da je lavina zapravo bila lažna. Prouzročio ju je sam Kajfeš koji je u stvari samo čekao da mu se Anin Ken približi blizu točno toliko da ga može pod pravim kutom zviznuti nogom u tintaru. I udarac je bio više nego uspješan jer je Aninom Kenu odletjela glava i otkotrljala se do samog podnožja brdašca. Bio je to apsolutni Kajfešov trijumf kojim je pokazao kako Kenovi lažnjaci i nisu baš takve pičkice kako su to mnogi mislili pa je u euforiji na sav glas zapjevao: mislili su neki, već nas neće biti, ni veselje svoje nisu znali kriti, raselit nas triba da nas manje ima, nisu tu ni bili, tad će reći svima… Deina Barbi se zamalo onesvijestila i preudala za Kajfeša, no Ana je brzo izvela kirurški zahvat i montirala svome Kenu glavu u rekordno brzom roku. Za to vrijeme započela je opća hajka na Kajfeša, u koju su bili uključeni apsolutno svi. Kajfeš se zadnjim snagama na jedvite jade verao prema vrhu i kad mu je bio nadomak, Svjetlana se naglo okrenula prema nama i s jednim kažiprstom pokazivala prema drugoj strani dok je s drugim na ustima dramatično došapnula Psssssst! Na njezin znak svi smo stali s potjerom, nečujno dopuzali do vrha i osluškivali što se čuje s druge strane, dok je Kajfeš kao periskop jedini imao uvid u dešavanje s onu stranu. Kad smo se u potpunosti pritajili, mogli su se vrlo dobro čuti odnekud poznati glasovi s druge strane brda.

Jesi normalan?! Pa da mi stara to vidi!

A kam ćemo onda s tim?

Ne znam kam ćemo, ali ja to doma ne nosim! Starci će mi to onda baciti ziher! Jedva sam to i ovak spasio!

A da ih damo tebi, tvoji starci su normalni!

Da, al moja stara baca skoro sve nepotrebno van iz kuće, bez obzira bili to pioniri, partizani ili Štrumfovi!

Ok, ok. Ali moramo to nekam sakriti, to će jednog dana biti fakat vrijedno!

Značke još i mogu nekak zgurati ispod kreveta, ali crvenu maramu i plavu kapicu sa svim ovim knjigama i nemrem baš.

Daj da vidim kaj ti imaš?

Odjedanput je nastao žamor s druge strane, što smo mi iskoristili da se prestrojimo i provirimo o kojim to tajnama pričaju ti stariji dečki prema čijim smo glasovima identificirali Janka Botića iz nekadašnjeg 8.c, Silvija Kovača i Zorana Fištreka iz nekadašnjeg 8.d. I kad smo provirili, doista smo imali što i vidjeti! Inkognito smo prisustvovali tajnom sastanku bivših pionira koji su raspravljali o sudbini svih svojih stvari iz prošloga režima.

Hej, polako s tim! Za to će jednog dana nuditi milijune!

Ali jugoslavenskih dinara he he, daj mi da vidim kaj imaš!

Mi smo se na to stali komešati ne bismo li u tajnosti vidjeli što to sve oni imaju. Izvirili smo kao crvi iz zemlje i skužili sve te knjige i knjižice, stripove, ploče, kazete, uniformice i značke koje su prebirali po rukama.

 Moj je otac bio partizan, Mirko i Slavko u epizodi oslobođenje, Hrabra četa pionira Peće, Partizani pričaju djeci, Pioniri, zbor na igralištu, Priče o borbi i Titu, Partizan sam, tim se dičim, Da nam živi rad, Kad je Tito dječak bio

s_b_8-2

A to je bilo i za očekivati od ovih dečkiju koji su uvijek išli na izlete u Pionirski Grad i pomagali nastavnicima u organizaciji kao stariji pionirski voditelji. Nikada neću zaboraviti kad je jednog sunčanog izletničkog podneva, kada smo sa školom išli u Pionirski Grad, Janko došao do dekice na kojoj je nas nekoliko cura iz razreda pilo sokiće na slamku, jelo sendviče i ostalu super hranu koja se nosi na izlet. U tom blještećem trenutku podnevnog sunca prišao nam je nitko drugi nego sam pionirski voditelj Janko Botić i molio za jedan bombon, što je za nas prvašićke bila posebna čast. Tim više što smo na taj izlet baš ponijele najbolje od svih bombona koji postoje na svijetu: ŠŠŠŠ bombone otrovno zelene boje sa šumećom unutrašnjošću koja se kao eksplozija rastvara u onom trenutku kad se pocucla tvrdi dio. I kad smo mu pružile vrećicu i ponudile ga, on umjesto da uzme jedan ili eventualno dva (za druga), otme nam cijelu vrećicu i pobjegne u pravcu šumice, što je bilo istinsko razočaranje u pionirskog voditelja koji je trebao biti svima na uzor. I taj isti Janko sad je uzimao svima dobro poznatu knjižicu Ja sam pionir, listao, zastao na jednoj stranici i počeo čitati:

Danas kada postajem pionir, dajem časnu pionirsku riječ da ću marljivo učiti i raditi, poštovati roditelje i nastavnike i biti vjeran, iskren drug koji drži datu riječ. Da ću slijediti put najboljih pionira, cijeniti slavno djelo partizana i napredne ljude svijeta koji žele slobodu i mir. Da ću voljeti svoju domovinu, samoupravnu socijalističku Jugoslaviju, njene bratske narode i narodnosti i graditi novi život pun sreće i radosti!

Nakon pročitane zakletve svi su se stali smijati, a Zoran je rekao:

Fakat bi bilo šteta da nam starci i ovo bace!

Znate kaj, najbolje da to tu negdje zakopamo pa kad se sve smiri, to izvadimo van i mirna Bosna!

To je možda najbolje, ovak ko zna kaj bi bilo da to opet pokušamo sakriti negdje doma.

Da, provjerite jel ima kog u blizini!

Barbike su u tom trenutku ostale zaleđene usred potjere i ležale kao neke uspavane Snjeguljice i sedam sekretara SKOJ-a na kosini brdašca, a nama su se od straha odsjekle noge i svi smo se ko zmije povukli u donekle siguran zaklon u podnožju. Svi osim Kajfeša koji je ostao ukopan u zemlji na vrhu brda, i to na dovoljno vidljivom mjestu ex pionirima.

Pa mislim da nema, one klinke s Barbikama i onim pederom Bornom nas nisu skužile, a ovi ostali su daleko.

Ok – rekao je Silvijo i izvadio malu motiku iz svog super saca te stao kopati. No udarci su potaknuli pravu lavinu s vrha s kojeg se zajedno s grumenima zemlje počeo kotrljati i Kajfeš. I to prema pionirskoj strani.

Koji je ovo K…!

Pa to je od onih glupih klinki s Barbikama!

Dečki su se odmah sjatili s druge strane i naše špijuniranje je bilo raskrinkano, što je bio dovoljan povod za rat. Pravi rat zemljanim grudicama, nakon čega je uslijedilo primirje pa špura doma ko da nam je za petama sam Gargamel:

Pohvatat ću ja te Štrumfove pa makar mi to bilo i zadnje što ću učiniti u životu!