Ništa za pisati kući o | Enver Krivac

DIE TRAUMDEUTUNG

 

U snovima, vrlo često, svaku noć ako imate sreće, iz dnevnog boravka na petom katu možete instantno zakoračiti na vrh planine. Iz labirinata bolnice jednim okretom naći ćete se usred oceana. Livada vašeg djetinjstva pruža se odmah iza glavne šetnice grada u kojem trenutno živite. U snovima, vrlo često, svaku noć ako nemate sreće, bude i obratno: livada vašeg djetinjstva postaje grad, ocean bolnica, a planina vas jednim tremorom otrese natrag u dnevni boravak na petom katu. Rascjepi se procijep, pocijepa se šav i dijamantni trenutak pretvara se u moru. Kao kad arhetipski djed napuni lulu ušećerenim duhanom, povuče s radošću, previše povuče pa ga višak vlage ugrize za jezik. Kao kad čekaš proljeće, a dođe autobus.

Gdje su točno portali i ljepila koja spajaju i odspajaju različita mjesta snovitih radnji i kakva logistika stoji iza svega, odlučio sam otkriti jednog jutra, jednom za svagda. Obuo sam cipele, šal oko vrata, propješačio put do zgrade općine i upisao tečaj lucidnog sanjanja održavan svaki četvrtak. Nakon nekoliko tjedana naučio sam da se dubokim fokusiranjem na cilj mogu prijeći velike daljine, bez letenja. Naučio sam svakakvih čuda, disciplinirao spavanje do savršenstva, nikad se nisam tako dobro osjećao, ali ono po što sam došao nisam dobio.

Do danas nisam saznao što prekida san kad postane tako dobar, što dječji vrtić mojih roditelja pretvara u središnju zgradu Međunarodnog monetarnog fonda, što zelene vrtove premošćuje u progonjene sobe i kako to da sekundu prije nego poljubim njene usne na obali jezera otputujem, ne svojom voljom, na liječnički pregled kad sam imao sedam, a igla je bila plug, oprostite, plug po dječjoj koži.

Gnjavio sam instruktoricu svakog četvrtka ispočetka, žalio se da mi program ne odgovara na pitanja, bio uporan, s jedne kave na drugu, s ručka u krevet, gurao, gnjavio, sve dok je nisam oženio. Sad svaku noć, ako nemam sreće, livada mog djetinjstva postaje gradska bolnica, a usne na obali jezera, usne koje želim poljubiti otkad znam za sebe, postaju ova loša instruktorica lucidnog sanjanja što se budi pored mene. A već i djecu imamo. Starija ima šest, mlađa pet godina. Gdje je moj dijamantni trenutak? Ja sam karikatura duha. Plahta i dvije rupe za oči. Ništa za pisati kući o.