Ništa za pisati kući o | Enver Krivac
KAKOGOD
Kakogod, sjedim u vlaku koji tek što nije krenuo. U zadnje vrijeme je često tako. Zvižduk, pa metalni udarac i sretan put. Otvaraju se vrata kupea i unutra se ulijeva visoki muškarac, viši od mnogih visokih koje poznajem. Pluća škripe, pari se iz ovratnika, crven je u licu, ukošene robe, na glavi mu nered, kao da nosi tuđu kosu, i puše i diše i puhanje i disanje mu je glasno. U ruci drži četiri vrećaste torbe. Gura ih gdje treba. Torbe padaju na pod po nekoliko puta. Visoki ih marljivo vraća. Puše i diše, sve kroz zube u kojima stišće kartu. U drugoj ruci drži vješalicu s muškim svečanim odijelom i kravatom, sve zaštićeno prozirnom plastikom i njegovom kolosalnom pažnjom. Drži ga visoko u zraku, podalje od poda vagona. Vješa ga tek kad je sve ostalo pospremio. Onda mu se potpuno posvećuje, ravna ga, ispod plastike pegla prstima, po plastici titra jagodicama. Sjedim i gledam religijski obred, visokog muškarca koji bi radije dao život svoj nego odijelo svoje, sjedim i pokušavam se sjetiti gdje sam čuo tu rečenicu.
Visoki se smiruje u sjedalu, češlja, hladi se kartom. Crvenilo se povlači s lica. Pozdravljamo se i taman da ću izustiti dugo smišljanog ledolomca, vrata kupea se ponovno otvaraju. Prljavi prosjak. Pijana skitnica s, brojevima, jednim zubom i parom uh!-očiju.
– Imate li štogod za veterana? – prodere se i zatetura prema naprijed. Visoki šuti, šutim i ja, obično odu ako im se ne obraća.
– Za veterana? – ponovi, a onda mu ljuljajuće odijelo privuče pažnju. Odmjeri ga buljavo, pohotno, pijano, baš ružno, nasmije se i zaljulja zajedno s vješalicom. Visoki se od prosjakovog zanimanja za dragocjeni teret skoro onesvijesti pa brzo vadi novčanik natečen od gotovine. Starčeve oči su se i prije caklile, no ovo je novi sloj glazure, deblji. Visoki mu pruža nekoliko papirnatih novčanica, veteran ih grabi, ljubi, glasno cmače, smije se.
– Veterinari vam zahvaljuju! – nakloni se i iz kaputa vadi već otvorenu bocu prozirnožućkaste tekućine. Nudi, no ni visoki ni ja ne izražavamo želju da budemo počašćeni.
– Dobri čovječe, otiđite sad, molim vas! – kaže visoki, tako-tako uvjerljivo. Prosjak ga fiksira buljavo, pohotno, pijano, baš ružno, a onda zamahne bocom prema odijelu. Visoki skoči uz uzvik, a stari se nasmije:
– Jesam te, a, dugi, jesi se presro, a?
Dugi odmah vadi još novčanica, sam ih gura u starčev kaput, a onda i starca u hodnik, pristojno snažno lijepo lako. Kad je zatvorio vrata, provjerio prtljagu, provjerio je opet i sjeo natrag, u lice mu se vratila boja.
– Kakvih ljudi ima, to je za ne povjerovati! – govori i gleda u odijelo. Starac stoji pred vratima i kroz prozorčić pokazuje zube i jezik. Dugi navuče zavjesu.
Dugo pričamo o prosjacima i socijalnoj politici, još duže o državnim službama i kako nitko ne radi svoj posao. Na jednoj od postaja pijemo kavu. S nama kavu piju vješalica i tkani teret sad umotan u duplu plastiku. Nastavljamo putovanje, odijelo je natrag u kupeu, uredno obješeno, rituali ponovljeni. Gledam ga, mislim si, moram brzo saznati u čemu je štos.
Nakon nekoliko sati pitam ga za odijelo. Prvo ga hvali, na široko govori o krojaču i krojačevoj obitelji, zanatu i tradiciji. Onda objašnjava kako je to odijelo u kojem će se ženiti, ali da nema više ni datuma ni odabranicu jer dogodila se strašna nesreća. Onda mi prepričava nesreću i toliko je nesretna da mi Dugi daje svoje papirnate maramice. Onda mi opet pokazuje odijelo, ne podiže plastičnu zaštitu, priča mi o povijesti kroja i kako francuska riječ suite znači slijediti jer su jakna, hlače i prsluk slijedili jedni druge, otud ista tkanina, ista boja i sve se nosi zajedno.
Volim putovati vlakom. Krivulja učenja se brzo i strmo uspinje.
Sadržaj
I. PORTRET OTOKA PITCAIRN TEHNIKOM SNIJEGA NA TRAVIdraga kate bush
o snijegu
smrzotine
raptor
?
polja krumpira zauvijek
tigargora
najveći
ontario
drž se sveti kristofore kroz dim i ulje
demetra
glistaglasine
patuljčice
pitcairn
II. MARLJIVI ŠTIPAVAC
kakogod
izvrsni poligon
mlažnjaci
otkad sam te upoznala
rutina
die traumdeutung
dječja hrana
pojest ćemo te
noć je prekratka
u ghostima
wanderlust
0,33
odugovlačenje
re: odugovlačenje
re: re: odugovlačenje
III. SKICE ZA BEZTOMNOG JERRYJA
dobar početak
ne pada mi na pamet
nedjeljna odjeća
sva jezera ovog svijeta podzemno su spojena
sms gospođi doktorici fabelan poslan od strane policijskog načelnika štimca
sveti hard
glavni zub
prosječan europski auto
ljudi su grozni
posebna znanja
anđeli pjevaju u ovoj
IV. LJUBAVNICI IZ MALIH NARODA
prva večera
odjavna špica
levitatis literis
gospodin krumpirko jones ide u grad
orhideje
rainbowing
gospođa mond ili font
gospođa jagoda
Impresum