nakon povlačenja mora na kopnu će ostati samo dvodihalice i bunkeri envera hoxhe | Sebastian Antonio Kukavica

UZ MOJU SE GLAZBU GRADIO DDR
(ponoćni solilokvij hannsa eislera)

s koferom partitura jednom rasklopnom harmonikom u kaliforniji napustio dvanaesttonsku tehniku skladao brechtovske pjesme rekvijeme davorije o radu idealna himna weimarske njemačke trebala je biti mack the knife bisernobijel nož granate tromi tenkovi omče izvješene na tavanima bile su naša svakodnevna dodekafonija tko to uopće želi slušati za vrijeme rata dovoljno je da se prošećeš do prve improvizirane bolnice čut ćeš da se mack vratio u grad okrenuo rimovanim stihovima pamtljivim refrenima zvukovima berlinskih kabareta skladao himnu ddr-a oslobodio macka krivnje bez noža bisernobijelog bez liberalizma i njegova mlađeg brata fašizma stajao je pod ruševinama kao slobodan čovjek gospodin mack bez noža nikad više neće morati ubijati krasti varati oni koji su mu stavili nož u ruke liberalizam i mlađi mu brat fašizam dva svjetleća brata koja po gnostičkom mitu stoje na izvorištu vremena sada se kriju pod ruševinama njuškajući se poput pasa u potrazi za bratskom toplinom drug otto grotewohl traži da osmislim zvuk za dvanaest novih dizala ugrađenih u zgradu vlade čitav ddr izrastao iz moje glazbe semafor za slijepce mora otkucavati u ritmu mojih skladbi ritam toliko zanosan da će zaplesati usred ceste na tren zaustaviti promet s leipzigerstraße drug grotewohl zove svaki put kada se pokvare liftovi moj gudački kvartet svira einheitsfrontlied u prizemlju glazba prati zapuhane članove vlade dok se penju na dvanaesti kat u skladu s pokretima nogu nad bazenom u kojem naše drugarice uvježbavaju sinkronizirano plivanje svira du großes wir naša glazba je bila toliko popularna da je uspavljivala životinje u lajpciškom zoološkom vrtu stasi zatražio da se skladaju tri pjesme u dvanaesttonskoj tehnici putovao istočnonjemačkim gradovima doista se osjećao ponosnim vidio kako se njemačka obnavlja u taktovima naše glazbe jer ona više nije bila moja pripadala je nama svima velikom mi dirigiram iz helikoptera crveni kranovi sjekli sunce buñuelovskom elegancijom srušeni gradovi su bili moje kajdanke a građevinari moji muzički mravi na navijanje nosili smo teški teret nota na leđima bušilice trnokopi plač novorođenčadi novi kablovi oboa željeznice sve to bio je naš orkestar dirigirao nad kupalištima igralištima talionicama partijskim kongresima letio sve do granice sa zapadnom njemačkom gledao njihove zavisne poglede pojedinačne atomizirane anemične oči mogu podići zidove mogu nas ocrnjivati na svojim televizijama ali ne mogu podići dovoljno visok zid koji bi spriječio našu glazbu da prodre do njih na hiljade ljudi preskakalo je zid kako bi došlo na istok slušati besplatne koncerte na gradilištima krovovima tvornica aluminija jedino nas glazba može iskupiti neće vam pomoći granice televizijski tornjevi zapadni akcent liberalna oholost vaši ljudi svakog dana hrle na istok kod nas nema nezaposlenosti ovdje su svi glazbenici svatko stvara jedan zvuk plivačice dijete koje plače radnik u tvornici turbina partijski komesar koji se zapuhan penje na dvanaesti kat na zapadu sunce se uvijek rađa zaklano među planinama mack nož kao pravi mornar hvata odraz zore u svojoj čakiji uživam u pomisli da naša glazba čitave noći zapadnoj njemačkoj ne dopušta da zaspi to vam je samo dokaz da će naš sistem pobijediti oni se uspinju na dvanaesti kat a mi dirigiramo širokogrudno