Pravo na lijenost | Paul Lafargue
PREDGOVOR
Na zatvorenoj sjednici komisije za osnovno obrazovanje 1849. godine gospodin Thiers je rekao: „Ja bih želio nadasve ojačati utjecaj svećenstva, jer računam na njih da će propagirati dobru filozofiju koja čovjeka uči da je ovdje dolje da bi patio, nasuprot tih drugih filozofija koje mu nude uživanje.“ Gospodin Thiers iznosio je etiku kapitalističke klase čiji je žestoki egoizam i ograničenu inteligenciju i sam utjelovljivao.
Boreći se protiv plemstva koje podržava svećenstvo, buržoazija je podizala barjak slobodne misli i ateizma; no kad je konačno trijumfirala, promijenila je svoj ton i način i danas koristi religiju kao potporu za svoju ekonomsku i političku nadmoć. U petnaestom i šesnaestom stoljeću radosno je preuzela pogansku tradiciju slaveći tijelo i njegove strasti koje je kršćanstvo kudilo; u današnje vrijeme, prežderana materijalnih dobara i užitaka, ona negira učenja svojih mislilaca, poput Rableaisa i Diderota, i radničkoj klasi propovijeda uzdržavanje. Kapitalistička etika, žalosna parodija kršćanske etike, svojom anatemom udara na tijelo radnika; njen je ideal proizvođača svesti na najmanji mogući broj potreba, ugušiti njegove radosti i strasti i osuditi ga na ulogu stroja koji rad obavlja bez predaha i bez zahvale.
Revolucionarni socijalisti moraju ponovno preuzeti borbu koju su vodili filozofi i pamfletisti buržoazije; oni se moraju suprotstaviti napadima etika i socijalnih teorija kapitalizma; u glavama pripadnika klase koju pozivaju na akciju moraju razbiti predrasude koje im je usadila vladajuća klasa; u lica licemjera svih etičkih sustava moraju objaviti da zemlja za radnika više neće biti dolina suza; da će u komunističkom društvu budućnosti, koje ćemo izgraditi „mirno, ako možemo; nasilno, ako moramo“, ljudski impulsi biti oslobođeni uzdi, jer su „svi ti impulsi po prirodi dobri, ne treba izbjegavati ništa osim njihove zloupotrebe i odstupanja“ i oni neće biti izbjegavani osim svojim međusobnim protutežama, harmoničnim razvojem ljudskog organizma jer, kako kaže dr. Beddoe, „Tek kada jedna rasa dostigne vrhunac svog fizičkog razvoja, ona dostiže najvišu točku energije i moralne krepkosti“. Jednako je tako mislio i veliki prirodnjak Charles Darwin.
Ovo pobijanje „Prava na rad“, koje ponovno objavljujem s dodatnim napomenama, izašlo je u tjedniku Egalité, 1880., druga serija.
P. L.
Zatvor Sainte-Pélagie, 1883.
