Ljeto u gradu : roman od deset koraka | Zoran Lazić

deset

 

Te noći, dok je mama budno čekala sutrašnji dan, ručak i tatu, Ivona je sanjala. Usnula je more, pješčanu plažu i grad čiji su se krovovi pomaljali iz vode. Sunce je pržilo, djeca su pljuskala i radosno vrištala, postarije žene su ležale pod debelim naslagama ulja, prodavači sladoleda zavukli su se pod suncobrane – ljetovanje kao i svako drugo. A uskrsla je Atlantida mirovala u drugom planu, kao da je dio scenografije, i činilo se da je nitko ne primjećuje.

Ivona je otplivala do najsjajnije zgrade, zagasito žute, s tri kata i tri reda prozora. Škola, sablasna i lijepa. Zaronila je u njene hodnike, kroz duboku morsku tišinu, i otplivala do zbornice. Tamo je brzo pronašla dnevnik 3.k i uzela ga da vidi što je sve propustila. Unutra su bile ocjene koje nikada neće dobiti, izostanci koje neće morati opravdavati – i začudo, nije to izgledalo ni tako loše uzme li se u obzir koliko je dugo nije bilo na nastavi.

Negdje u taj čas, do nje je doplivala zlatna riba, neobično nalik ženi koju je jednom vidjela na autobusnoj stanici. Nije znala tko je ona, odakle dolazi, ni kamo ide, i ne bi je zapamtila da pored nje nije plakalo musavo dijete.

Zatečena, istrgnula je stranicu sa svojim imenom, zataknula je u cvjetnoplavi bikini, bacila posljednji pogled na udavljenu prostoriju i zaronila duboko duboko duboko.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.