Emily Dickinson u mom gradu | Slađan Lipovec

AC/DC: THE RAZOR’S EDGE

razdijelimo bilo koju
nedjelju na šezdeset i četiri
suprotno
obojena polja potočimo
rakiju i s njenim nas
mirisom kao izazov
prožima high voltage
zvuk to mačjim prikradanjem
činela započinje naša
stvar prvi su potezi
ionako tek toliko da razgibamo
prste ali već prijelaz
bubnjeva uzvitlavajući impulse
u mozgu oštrinom
pića isprepliće zmijugave
melodije gitara sa svakim se
moćnim akordom provlači
pritajena opasnost nebrojenih mogućnosti kombiniranja satan gets
you satan gets you ne znam ti
sljedeći potez ali kada se promijeni
ritam malo ja diktiram
igru and here it comes –
– the razors edge završnica je
čista prašiona mećava
elektrona turbulentna gibanja
u krvnim žilama adrenalinske vibracije
najneočekivanijeg poteza čudesnoga skakača
Angusa Younga
na pozornici među petnaest
tisuća ljudi na koncertu
ponovo
ludi smo imamo
šesnaest godina
i tu su
i naši prijatelji
i svi