Emily Dickinson u mom gradu | Slađan Lipovec

KRIVA URASTANJA

 

postupno urastamo u jalovu srdžbu
željeznih dalekovoda željnih
razlistavanja kao i svaki
put kada se naoblači
zakrvavljenim prstima
potkopavamo vlastitu
nepokretnost očekujući da konačno
udari jaki pljusak a
kada se smrkne na naša
se smrknuta lica zalijeću noćni
leptiri kao na mrtvo cvijeće pa
se često budimo trepavica punih
njihovog lepeta iz kojega toče noć

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.